Utorak, 23. aprila 2024. ljeta preminuo je Oto Ivanšić iz Nove Gore u 84. ljetu svojega žitka. S Otom Ivanšićem izgubili smo skromnoga i važnoga človika u Novoj Gori. Rodio se je 1940. ljeta, samo dvi ljeta kasnije ostao je siroče, ar je otac u boju izgubio svoj žitak. Zajedno s bratom Silvestrom i majkom imali su skroman žitak. Ali ni njegova majka nije imala dug žitak; umrla je prije nego se je Oto vjenčao sa svojom ženom Helenom. Oto je prije djelao kot sezonski poljodjeoski djelač, kasnije kot gradjevinski djelač i na kraju kot savijač željeza. Skupa su othranili troju dicu: Leopolda, Kristinu i Wolfganga.
Svu njegovu ljubav je dao za familiju, za ku se je skrbio ča do smrti. Predano se je skrbio i za svoju ženu, ka je isto pred 13 ljeti po teškoj bolesti preminula. Ali od mladosti je Oto Ivanšić svenek bio aktivan u Novoj Gori i za njegova društva. U Katoličanskoj mladini, u kazališnom društvu, kade je bio ne nek talentiran glumac, nego i voditelj društva. U športskom klubu, u kom je u mladosti igrao nogomet, položio sudački ispit i kasnije kot običan kotrig marljivo pomagao u zidanju tribine i svlačionic. Pomagao je ognjogascem i bio kotrig-utemeljitelj jačkarnoga zbora, komu je i u teškom vrimenu bio predsjednik i čiji je počasni predsjednik bio do smrti. Oto Ivanšić je neko vrime bio i kotrig općinskoga savjeta Nove Gore. Ako je bila komu pomoć potribna, klubu ili privatniku, svenek je pomogao. Ali njegova velika ljubav bila je vjera, Crikva i hrvatstvo. Mnoge mladence je kot stalićo peljao do oltara. Novogorski hrvatski pirovni običaj je zahvaljujući njemu ostao očuvan i živi i danas.
Pred svojim 70. rodjendanom se je Oto Ivanšić naučio svirati orgule, ar je bio potriban kantor. Uz čuda strasti, zalaganja i pred svim čuda vrimena, to mu je dobro išlo od ruke. Da bi se vježbao doma, isto tako je pripravio nožne pedale za orgule u Novoj Gori, da bi mogao usavršiti ovu tehniku sviranja orgulov. Muzički je oblikovao nebrojene maše, pire, pokope i druge crikvene dogodjaje. Oto Ivanšić se je jako rado družio s ljudi, imao je rado ljude i društvo ter ga se zato moglo pronajti svagdir. A za te sve vrline, ke su pokojnoga odredile, zahvalio se je narod, ki se je u velikom broju oprostio od njega na pokopu 27. aprila 2024. ljeta. Ožalošćena obitelj Ivanšić/Kulović gubi ljubaznoga oca punoga ljubavi, ki se je svenek skrbio za svoju obitelj.
Njegova domaća zajednica Nova Gora tuguje zbog gubitka svestranoga, talentiranoga, korisnoga, društveno i kulturno angažiranoga človika, ki ne samo da ostavlja prazninu u seoskom žitku, nego i u srci mnogih ljudi. Neka ga Gospodin Bog nagradi za sva njegova dobročinstva. Neka batri srca ožalošćenih. Još jednoč, Bog plati, Oto! Počivaj u miru!
Slika: Karl Knor