U zbornoj molitvi 1. korizmene nedilje rečeno je o ovi 40 dani: “Udili nam, da ovoljetnim proživljavanjem korizme napredujemo u razumivanju Kristuševoga otajstva i je dostojnim životom oživotvorimo djelom.” Post i korizma neka učinu prozirne, ispunu svitlošću: To ne znači, postati tako tanak, da “kroz nas sviti”. Ali moglo bi značiti, da se oslobodimo od predstavljanja, ka nam branu i su nam zapreka, živiti svoje ufanje. “Vrimena posta su dio mojega bića. Ja se njih isto tako malo morem odreći kot mojih očiju. To ča su oči za vanjski svit, to je post za nutarnjega.” Tako je to Mahatma Gandhi rekao. Postiti more pomoći gledati, ča nam je zapreka, da postanemo takovi, kakovi bi mi mogli biti. U zamračenju naših nutarnjih očiju se dostkrat ne vidi cilj, na koga nas Bog zove.
 

Danas postoji tako mnogo svega, ča nam zakriva pogled na to, ča bi moglo značiti spas. U hektiki svakidanjega žitka nam to dostkrat još i ne postane svisno. “Postiti digne svist. Prekine naše običajno držanje.” Tako to formulira švicarska vračiteljica Francoise Wilhelmi de Toledo. U pogledu na naše naviknute čine, ki dostkrat nisu dobri za nas i našu okolicu, potribno je, da svisni postanemo ovoga naviknutoga držanja. Pritom more postiti biti to, ča znači prekinuti zbog razbistrenja i osvišćenja. To je važno, da se pozna, ča služi žitku a ča ne. Tim nas post opomene na to, da nije sve po sebi razumljivo, kako mi to mislimo. Tako nas to more očuvati od prehitroga odredjivanja i odsudjivanja, od neopravdanih predrasudov i činov.
 

U jednoj priči autorice Elke Bräunling proglasi Ana post riči. Ana je dolučila, da će si svoje riči šparati i hasnovati samo za vrlo važne posle; da bi batrila ili u nevolji koga za pomoć prosila. Tim postanu riči dragocjene. “Pritom Ana zgleda kotno živi smiley. Veseo ili ozbiljan ili tužan ili srdit smiley. Jedan Ana-smiley. Komičan je, da se moreš smijati”, rečeno je u priči. Tim je dana opomena, kako bi se mogli pri postu riči uvježbati, da se ne mora sve odmah odsudom završiti.
 

“Granice stvarnosti počnu se gibati; prostor mogućega se proširuje ... Duh postane ćutljiv. Dušno spoznanje dobene bistru vid, postane tanje i moćnije. Ćut za duhovne odluke raste.” Tako je to izrazio poznati svećenik i filozof religije Romano Guardini u vezi posta.

slika: Pixabay