Stari farnik sastao se je na ulici s grupom mladine, njegovi stari miništranti. Pokidob su imali prije dobru suradnju, a sada su prošli u različne krajine svita, pozove ih sve na kavu u farof. Razgovarujući s mladimi ljudi izvidio je, kako su jedni nesigurni u vjeri i u sumnji. Već ne hodu čuda u crikvu, ne moru najti mjesto, kamo bi išli na sv. mašu. Dokle su bili doma, sve je bilo drugačije.
 

Farnik je načinio kavu i postavio na stol različne lončiće, šalice za kavu. Jedni su bili veliki, drugi manji, jedni od stakla, drugi od porcelana. Na stolu su mogli najti i nove i drage, ali i stare lončiće.

Kada su svi uzeli kavu, farnik pokaže na stol i veli: Pogledajte, mladi prijatelji, na stolu su ostali samo stari i lakocjeni lončići.
 

Uprav ono, ča ste vi i kako živiti. Ja sam vas pozvao na kavu, a vi ste gledali, kakov lončić ćete zeti, lipši i veći. Ali nije važno iz kakovoga lončića pijete kavu. Lončić ne daje kvalitetu kavi. Takova je i vaša vjera. Kava je vaša vjera. Pozvani ste na vjeru, ali vi birate lipše lončiće. To znači, da gledate, kamo ćete pojti na sv. mašu. Jedni kanu pojti u Beču, samo u katedralu, drugi veli: Najbolja je maša u Medjugorju. Treći kanu doživiti pravu mašu samo u Rimu. Jedni išću bolju vjeru u Lurdu ili Fatimi.

Mislite li, da je u velikoj crikvi, poznatoj crikvi i bolja vjera? Ne, vjera je jednaka u svakoj crikvi. A vi preveć gledate na veličinu crikve. I zato vaša vjera ostaje u strahu i sumnji, svenek išćete. Ako kaniš imati dobru vjeru, znaš ju najti i doma u vlašćoj fari i u vlašćoj crikvi.

slika: Pixabay