Oni su bili katoličani.
Svaku nedilju su išli u crikvu k svetoj maši, sa svojom dicom su molili.
Sa svojimi susjedi živili su u miru, zalagali su se za druge.
On je bio kotrig farskoga savjeta.
Molili su za duhovna zvanja.
Svoju dicu slali su u vjeronauk, grupu farske mladine, na izlete farske mladine i druge sastanke mladih za vjersko obrazovanje ...
Ali kada je njihova najstarija kćer željila stupiti u kloštar, vrlo su se presenetili i “šokirali“.
“Dite, ča si nam ti učinilo?”
Zač napušćaš sve tvoje šanse u zvanju, zač se odričeš partnera i dice, zač?
Pitanja i predbacivanja prez konca i kraja,
nerazumivanje je prekinulo i blokiralo svaki razgovor i dijalog.
Kumaj su se još razgovarali o tom.
Onda je ona prošla na sami, u noći u kloštar.
Dugo već nisu med sobom imali veze i kontakta.
Nek uz najveće protivenje su sudjelovali pri polaganju zagovorov.
Razumili to nikada nisu.
Ali jednoč - čuda ljet kasnije mogli su dati svojemu ditetu projti.
Slika: Depositphotos