“Drugačije ne ide!” Ovako se uvijek nanovo čuje. Dostkrat uštarnemo u oni tvrdnja i uvjeti, ki se činu nepreminjljivi. Put je jur najper označen, udaljiti se ili ostaviti ga i krenuti u drugi smjer, drži se nemogućim. Posljedica toga je dostkrat, da se zgubi snaga i hrabrost ter se pojavi depresija.

Želji se čvrsto zatvoriti svaku puč, da ne pušća već ništ unutar, i tako urediti sve, da ča drugoga već nima mjesta. Čini se, da već ne postoji drugi put, duh se ugasi. Tako je išlo i učenikom, ki su se bili skupa spravili u dvorani, zatvoreni, ar je ionako bilo za nje sve završeno. Ali onda nastane šum, kot kad puše silan vjetar, i skažu se ognjeni jeziki: Učeniki, ki su se bili puni straha skupa spravili u dvorani, pobudjeni su, da idu van, oni zgubu svaki strah i tjesnoću. Poseguraju se ča novoga, nevjerovatnoga.
 

Neki muž, ki se očito dobro stoji, dojde u banku u centru varoša i se upita za uvjete, kako more dobiti odmah kredit od 2.000,- eurov za hitno putovanje u inozemstvo. Zato je potribno dati neku sigurnost, odgovori namješćenik banke. Muž stavi ključ i papire za svoj auto na stol. Činovnik mu splati tih 2.000, eurov, zame ključ i papire ter odveze veliki auto u garažu. Po dvi tajedni dojde putnik, plati svoj kredit i dodatne stroške i činže od 17,48 eurov. Medjutim je bio činovnik doznao, da je to bio biškup, ki je zeo kredit. Sada znatiželjno pita biškupa, zač je to učinio, ar da mu ne bi bilo potribno. “Ja ne moram!”, odgovori biškup, “ali u centru varoša nije bilo druge mogućnosti parkirati auto, a to još i nek za ne potpuno 20,- eurov!”
 

Ako se daje malo vladati duhu, postoji dostkrat i drugih, a to još i dobrih putov. Ne da bi bio morao biškup u peldi biti peljan Duhom Svetim, ali on je dokazao, da ima duha ter našao neočekivan i nenadijan put. I mi bi se morali većkrat dati od Duha presenetiti, upotribiti njegov šum i puhanje, da idemo nove, dobre pute. Ali mi si moramo biti i toga svisni, da se uvijek ne sastanemo direktno s Duhom Svetim.
 

Najednoč farnik pri prodiki postane, nekoliko minut stoji s preobraženim licem u dibokoj tišini i muči. Skupaspravna fara napeto i strpljeno čeka, dokle farnik nastavi s riči: “Imao sam skazanje - dobio sam znak.” Jedna nazočna žena je gizdava na to, da je njihov farnik dobio tu milost, i ga po maši pita, kakovo skazanje i kakov znak je to bio. Na to farnik: “Znak starosti.”

Slika: Pixabay