“Ne govorite o nami, nego s nami!” Ovako je u jednoj novini glasio naslov nad intervjujom s jednom migranticom. Nije ov naslov u mnogo čem slika stanja u našem društvu? Mi rado govorimo o osoba, ali ne s njimi. Jedan od uzrokov mogao bi biti u tom, ča smo drugačije u pogibeli, da bi morali preminiti naš unaprijed stvoreni kip o nji. Kot konzegvenciju toga ne bi mi već mogli tvrditi, da je mnogo ča od toga, ča se o dotični osoba govori, još istina. Dodatno tomu ne bi već bilo zanimljivo to, ča povidamo uz uvodno pitanje: “Jesi li ti jur čuo?” To ča mislimo, ča smo čuli, ne bi se već moglo održati i tvrditi.
 

Ne ide nam tako i s Bogom? Temelj naše vjera je, a to je i potribno, ono, ča smo čuli, u obitelji, u vjeronauku, u Crikvi. Važno je, da se svi ovi glasi čuju, da se dobro posluša. Ali ne ide nam morebit većkrat jur pri slušanju tako kot u slijedećem vicu?
 

Pri otvaranju Božje službe tukne farnik na mikrofon i brblja: “Ovde ča nije dobro s mikrofonom!” Na to zagluši iz 200 gutov: “I s duhom tvojim.”
 

Dobro slušanje je preduvjet vjere, ali je to dovoljno? Ne manjka li iskustvo govora s Bogom, da bi zaista mogli vjerovati? Ar i pri dobrom slušanju - ne bi mogao Bog nam reći: “Dobro je, da vi o meni govorite, ali ne govorite o meni, razgovarajte se i s manom!” Iz toga mogla bi zrasti vjera, ka dohadja iz sastanka i ka bi mogla već ča popraviti i razjasniti, ča se nahadja u nami površno od slušanja, ali je onda ipak diboko učvršćeno. U jednom romanu, koga sam pred kratkim dostao u ruke, najde se rečenica: “Jednoč sam čitao, da problem ljudi, kada već nisu vjerovali u Boga, nije bio u tom, da već nisu u ništ vjerovali, nego u tom, da su bili otvoreni, vjerovati apsolutno sve.” A stvarno vjeruju danas ljudi stvari, ke su očito krive ter drugoga postavu u krivo svitlo, njemu već ništ dobroga, ali sve čemerno pripisuju.
 

Kananejka u evandjelju ove 20. nedilje kroz ljeto ne daje se od toga, ča joj nje bližnji tako svega o Jezušu govoru, zavrnuti, da se direktno obrne Jezušu. On, ki sebe ne vidi poslanoga Kananejcem, to znači da nije jedan od njih, presenećen je, još i nadvladan od vjere ove tudje žene, ku doživi u medjusobnom razgovoru. Tako se dokaže kot on, ki liječi i izcijeluje ter donaša spas.

Slika: Pixabay