Sve u životu ima svoj početak i konac. Svaka pjesma, knjiga, prodika, a tako je i ova moja kolumna pisana s ciljem, da se i završi. To je pravilo života, ništ na ovom svitu ne dura vječno, sve se jednoč završi. Tako s ovim brojem “Glasnika” završava i moja dužnost urednika Glasnika.

Ova crikvena novina, tajednik “Željezanske biskupije” ima važnu ulogu, da aktualne visti i dogadjaje iz crikvenoga života naše biškupije i svita predstavi ljudem naše biškupije, ali i prik granic. Velik uspjeh je bila tema “Hrvatska shodišća kroz povijest u Celje” u ovom jubilarnom ljetu. U poslidnji četiri miseci su se u svakom broju predstavljale različne hrvatske fare. Svaka fara je doprimila svoju povijest i nove slike sa shodišća u Celje. Puno toga smo novoga čitajući, čuli i naučili i tako obogatili svoju hrvatsku povijest.
 

A i ja peršonski sam se u svojoj kolumni kot urednik, bavio samo vjerskimi temami. I kroz različne pelde i prilike iz života sam pokusio Radosnu vist približiti ljudem. U ovi pet ljeti mi je bila velika radost i čast prik ovih novin biti povezan s vjerniki iz Gradišća, ali i prik granic naše biškupije. Osebujno se zahvaljujem našemu gospodinu biškupu Egidiju, ki mi je povjerio ovu časnu i odgovornu dužnost.

Svim velim “Hvala!” i “Bog plati!” na suradnji, vaši komentari, pozivi i čitanju našega Glasnika. Neka nas Rič Božja kroz ove crikvene novine i dalje prati i obogaćuje!

Slika: p. Štefan Vukić