Poznato je slijedeće šaljivo pitanje i zagonetka: “Ča je bijelo i ‚curi’-teče gori na brig?” Odgovor: “Lavina, ka želji domom!”
 

Uvijek je u nami na novo velika želja za onim mjestom našega porijekla i izvora, kade je sve tako puno ufanja počelo. Morebit se je tokom vrimena mnogo čega krivo odvijalo. Ako bi mogli, rado bi učinili, da je već ča negodano: stara normalnost?
 

U svojoj poruki za ljetošnji Svitski dan mira, ka nosi naslov “Kultura skrbi kot put do mira”, opominja papa na subotno ljeto i jubilej Staroga Zakona: “Ravno skrb za stvoreni svit je temelj ustanovljenja subote, ka je imala, zvana reguliranja bogoslužja, za cilj i obnavljanje društvenoga reda i skrb za siromašne ... Slavlje jubileja, ki se je držao svako sedmo, subotno (šabatno) ljeto, omogućavalo je, da počinu i predahnu zemlja, robi i dužniki.
U ovom ljetu milosti skrbilo se je za najslabije i dala im se je nova životna perspektiva.” Željilo se je sve opet vratiti u izvorno stanje. S Novim Zakonom, s narodjenjem Jezuša Kristuša dogodi se sada ne samo ponovno ustanovljenje izvornoga stanja, nego to izvorno nadmaši se u ljubećem sastanku Boga s ljudi.
 

Ravno u ovom vrimenu korone ćuti se ta želja za starom normalnošću. Ali se zaista želji to jubilarno ljeto, ta izvorni red i uredba? Kanimo zaista tu duhovno obnovljenu normalnost ili nek morebit žitak takov, kakov je bio? Ne bi nam korona morala biti prilika na predomišljenje, ča se je u našem društvu i u našem žitku krivo razvilo i odvilo? Naše obraćanje je preslabo, ako počne samo na uvjeti i okolnosti pred koronom ter kani i na tom mjestu nastaviti. Ide za temeljitu obnovu iz predomišljenja na to, ča bi po Božjoj volji moralo biti. Vratiti se k egipatskim loncem - ova želja se more razumiti, ali ona ne pelja do duhovite obnove.
Na kraju svoje poruke za Svitski dan mira nas papa opominja: “Kultura skrbi, kot skupno, solidarno i sudioničko predano djelo na zaštiti i promicanju dostojanstva i dobrobiti svih, kot pripravnost da se zanimamo, posvećujemo pažnju, pripravnost na sućutenje, pomirenje i isciljenje, medjusobno poštivanje i medjusobno prihvaćanje to je povlašćeni način izgradnje mira.”

slika: Depositphotos