U snu se skaže jednomu 60 ljet staromu mužu andjeo i mu nazvisti: “Slobodno si moreš jednu stvar željiti. Bog Ti kani darovati novo vazmeno i životno iskustvo. Ali premisli si dobro, ča ćeš si željiti. Bog usliši molitve dostkrat čisto drugačije, nego si mi to mislimo.” Muž premišljava ter si onda želji, pitanje, je li to zaista kršćansko: “Ja kanim jednu 30 ljet mladju ženu.” Kada se drugi dan jutro zbudi, je on 90 ljet star.
Žitak stoji uvijek u nekom odnosu i vezi, u odnosu prema partnerici, prema partneru, u odnosu prema roditeljem, kotrigom obitelji, prijateljem. Naš žitak odvisi od žitka drugih, ter je zato i obratno važno, paziti na to, kako mi našim žitkom uplivisamo žitak drugih. Mi moramo žitak tako oblikovati, da ov odnos prema drugim, prema živinam, biljkam, prema svemu stvorenomu ukupno more nastati takov, da potpomaže, potpira i jača žitak.
Vazam je svetak žitka. To vidimo u prirodi, u procvitanju biljkov, u rodjenju živin, na tom, da človik hlepi u prirodu. Ov odnos prema žitku je najdiblji temelj i naše vjere. U Čini apoštolov (Čn ap 3,15) naziva Petar Jezuša Kristuša početnika žitka. Kako to gledeć muke i smrti? Nije to ravno suprotivno?
Žitku sliši i smrt. U njegovoj konačnoj neraspoloživosti kaže se i neraspoloživost žitka. Žitak se uvijek mora komu zahvaliti, obveziv je, od drugoga odvisan žitak u pozitivnom i negativnom smislu. Žitak je uvijek u odnosu prema žitku drugih, kako kaže šala i vic na početku. Da je Bog oslobodio od okovov smrti ne znači, da je smrt kot takova odstranjena, nego tim već je primljena u povezanost i sklop žitka. Smrt je odstranjena kot završetak žitka, ona postane spunjenje, savršenje žitka u punini. Jednadžba žitka sada ne glasi: “Žitak - smrt - završeno!”, nego: “Žitak - smrt - Žitak”. Ovo bi tribali mi i našim žitkom dalje dati i predati, onda se more naše otkupljenje uljati u otkupljenje drugih.
“Bolje jačke bi mi morali pjevati, da se naučim vjerovati u Otkupitelja: spašenije bi mi morali njegovi učeniki zgledati!”, rekao je Nietzsche. Učitelj, ki je izobražavao prodikače, im je razložio: “Kada prodikujete o nebu, dajte se Vašemu licu sjajiti. Kada o paklu prodikujete, onda je dovoljan Vaš normalni pogled.” Pjevajmo bolje jačke žitka u goristanju Kristuševom!