Odgovornost za bližnjega je bitan znak i crta kršćanstva jur od početka. Bog je Otac svih nas, a u Jezušu Kristušu je postao naš brat, da mi jedan s drugim kot brati i sestre zahadjamo. “Čagod ste učinili jednomu od ovih mojih najmanjih bratov, meni ste učinili!” Ovo su riči Sina človičanskoga, kada govori o Sudnjem danu, ke predaje sv. Mate evandjelist. Naš žitak će se ocjeniti i miriti po tom, kako smo zahadjali s našim bližnjim, u kom se pokazuje Bog.

Kršćanstvo je tako gledano vrlo jednostavno: Kada dajemo jednomu drugomu jisti ili piti, kada pohodimo bližnjega, onda se sastajemo u ovi ljudi s Bogom. U štenju 7. vazmene nedilje je u Prvom pismu sv. Ivana jasno navodjen uzrok tomu: “Predragi! Ako je Bog nas ovako ljubio, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga.”
 

Ova ljubav triba se pokazati u našem osobnom, direktnom držanju prema drugomu, ali i u tom, kako oblikujemo društvo, u kom moru svi ljudi postati već ljudi. Ne ide samo za osobno držanje prema bližnjemu, ko neka odlikuje kršćana, nego i za trsenje za strukture u društvu, ke neka svim ljudem nudu mogućnosti na razvitak. U ovom leži bitan elemenat odgovornosti za svit.
 

15. maja 1891., to je pred 130 ljeti, izdao je papa Leo XIII. svoju okružnicu “Rerum Novarum”, u koj ide ravno za ovu odgovornost u izazivanju svita, ki se je bio u industrijalizaciji bitno preminio. S ovom enciklikom je postavna početna točka za moderni katoličanski socijalni nauk, ki je postao na primjer upečatljiv za razvitak našega socijalnoga žitka i društvenoga sustava ili naše politično oblikovanje i formaciju. Kada će se vrijeda svečevati 100 ljet Gradišće, onda se vrlo jasno pokazuje i upečatljiva snaga Crikve za oblikovanje zemlje.

Da je Gradišće moglo ovakovo nastati, mora se uvelikom zahvaliti zalaganju Crikav i zalaganju ljudi, ki su iz kršćanske vjere suoblikovali društvo zemlje. Pri ovoj zadaći su našli i najdu i u katoličanskom socijalnom nauku orijentaciju i ohrabrenje.
 

Naravno da ne postoju prave i za uvijek valjane strukture, nego je potribno, da se uvijek nanovo išće put u izazivanji vrimena. Da bude i da ostane snaga Božja u ovom svitu i za ov svit učinkovita i djelotvorna, tomu nas neka socijalni nauk potakne.

Da se prepozna i da ostaje prepoznatljivo, da je snaga Božja u ovom svitu i za ov svit učinkovita i djelotvorna, na to nas neka potakne socijalni nauk.