Uvijek je ča divnoga i čudjenja vridno, kako iz simena raste biljka. Slabost maloga simena dokaže se kot jakost: sime klije, klica probode koru i prekine zemlju, dojde na svitlost i raste, veliko kot u slučaju muštarovoga zrna, o kom je u evandjelju govor. Človik more nek čekati i gledati, ča će nastati iz toga maloga simenoga zrna, ko si išće svoj put. Pozvan je, zaufati se, da će iz simena rasti biljka.
Ali to ne znači, da človik zvana toga već ništ ne more činiti i djelati. On more, da ostanemo pri našoj peldi, zemlju ukopati, on more pliti, poljivati. Sveti Ignacije Lojolski, utemeljitelj reda jezuitov, nas u toj vezi poziva: “Djelaj tako, kot da sve odvisi od tebe, ali znajuć, da stvarno sve odvisi od Boga.”
Muštarovo zrno se u prispodobi hasnuje kot kip za kraljevstvo Božje. Čini se, da je to mala stvar i posao, dostkrat se ne vidi, a ipak moćno raste. Kadakoč se čini, kot da sve završava i ide na kraj, čini se, da je rast ukočen, ali u pozadini počne kraljevstvo Božje kliti i klicati. Crikva nije kraljevstvo Božje, ona nije cilj. Ona je sredstvo, da se rastu kraljevstva Božjega daje prostora, da se saberu oni mnogi mali i slabi ljudi u kraljevstvo Božje. Pritom je uvijek zaprekov, teškoć, bolje rečeno izazivanja.
Ravno sada došlo je do velikoga uznemirenja i iritacije zbog molbe münchenskoga nadbiškupa, kardinala Reinharda Marxa, za ostavku službe. Kardinal misli, da je Crikva došla do “mrtve točke”, pogrišenje mnogih crikvenih osobov je dohvatljivo. Nije to samo pogrišenje osobov, nego je i pogrišenje sistema, kako veli nadbiškup. Crikva se mora uvijek obnavljati, preminiti, da more rastu kraljevstva Božjega dati prostora.
Neki muž je imao nalog, da kot stražar čuva jedan vrt sa sadovnim stabaljem. Jednoga dana prosio je gospodar vrta muža za jednu košaru slatkih jabukov. Muž je natrgao jabuk i ih odnesao gospodaru, ali jabuke su bile kisele. Malo uznemiren potribovao je gospodar ponovno slatkih jabuk. I opet je muž doprimio jabuke, jako lipe, ali i ovput su bile kisele. Na uzruganje gospodara odgovorio je upravitelj: “Kako neka znam, kako se raču jabuke, pokidob sam ja nek stražar sadovnoga vrta!”
Činiti i djelati, kot da sve odvisi od nas, znajuć, da Bog stoji za svim: To znači i ispitati i pogledati, kako se sadje rači.