“Talita kum! Divojčica, stani se!” Ovako je u nediljnom evandjelju nujno pozvana Jairova kćer. Ove Jezuševe riči su, ke kriknu divojčicu van iz smrti najzad u žitak. Čudesa ne činu ljudi sami, kako se to kaže na divojčici u evandjelju. Blaga Jezuševa zapovid je, ka nadvlada smrt, zaključenje. Gospodin je on, ki obnavlja život. Suprotivno se od človika potribuje pripravnost, da se stane.
 

Nije ov nujni, ali ipak i izazovni poziv “Stani se!” rečen i nam danas? Po dugom vrimenu povlačenja sada opet dojti van, to nije samo vabenje, nego i potribno, da se minja stanje i “nevolja”. Dostkrat smo jur naime u žitku mrtvi, prez bar kakove pobude, ar se čini, da nas ono, ča nas očekuje, preoptereti i tim koči i uštarne.
 

U ovakovoj situaciji čini se, da je većkrat privlačnije, da ostanemo ležati i se nadalje povlačimo. Uredili smo se i nastanili u sferi onoga, čemu smo se sada jur priviknuli. Ako se za nas sve učini, ako dobivamo i pažnju u našem povlačenju, zač da se onda stanemo? Zač ne jednostavno tako dalje kot dosada? Suprotstaviti se i odreći vabenja opskrbljenoga povlačenja ter se suočiti s izazivanjem novoga žitka, to nije uvijek lako.
 

Nije većkrat atraktivnije, ne biti izliječen, ne biti zbudjen? Tako kot u šali, kada Jezuš izvrači betežnike od različnih slabosti i betegov. On dojde do jednoga, ki ima ruku u rupcu, ter se obrne k njemu, da ga zvrači. Uzbunjen brani se ov betežnik: “Prosim te, ne zvrači me, ar onda ću zgubiti vas moj potpor ter moram opet pojti na djelo!”
 

Izvračenje i ponovno zbudjenje sada značu ne samo biti vraćen u staro stanje. Ča novoga se dodaje. Ovo nije stara normalnost, ka je opet uspostavna, nego ovo je Duhom obnovljena normalnost, ka se odnosi na cijelinu, na sve. Jairova kćer je ispeljana van iz tjesnoće smrti u širinu novoga žitka kraj i na drugu stran smrti. Ova nova egzistencija sada ne stoji pod predznaki staroga žitka pred smrću, nego ona je primljena u stvarnost sigurnosti u Bogu.
 

Mi bi zamudili naš žitak, ako ne čujemo Jezušev nujni poziv ili mu se još i suprotstavimo s riči: “Daj mi u miru ležati!”