“U ovoj pandemiji se jasno vidi, koliko smo ranjivi i medjusobno povezani. Ako se ne budemo skrbili jedni za druge, počevši od onih najmanjih, od onih ki su najveć pogodjeni, uključujući i stvoreni svit, nećemo moći izliječiti svit.” Ovako papa Franjo. Gledeć sadašnje, prepoznatljive napetosti u društvu je potribno, da svi obrnu pogled na ono skupno i na medjusobnu odgovornost. Na početku školskoga ljeta valja na primjer, gledati na školare, ki su posebno izazvani.
Ako svaki samo sebe vidi i svoje gledišće jedino pravim proglasi, onda se ne more razviti skupni temelj. Onda su raskoli i puči u društvu logična posljedica. Ako svaki samo od sebe i svoje strani gleda razvitak i se samo za sebe skrbi, onda dojde do toga, da jedni živu uz druge a još i protiv drugih. Skupni posli i odnosi se zgubu, ako svaki pretpostavlja, da ima 100 % pravo. To onda pelja do toga, da se sve, ča drugi za pravo drži, odstrani kot bedavost ili urota. Mi tribamo pogled na ono skupno, da bolje rješenje ne samo skupno najdemo nego i ostvarimo. K ovomu skupnomu moramo se polagano približiti.
Neki hižniki pri kupovanju u velikoj trgovini: Hižniki zgubu jedan drugoga i premišljavaju, kamo da bi išli i jedan na drugoga čekali. Pritom nije dovoljno, da se na primjer muž pita, kamo će naredno njegova žena pojti. Ona će naime pojti na ono mjesto, kamo si misli, da će i nje muž pojti. Muž se zato ne redi samo po tom, ča bi on na nje mjestu činio, nego i po tom, ča si ona misli, da će on učiniti. Uskladjenje pod nesigurnimi okolnosti je jako teško.
Da se ovde dojde do dobre odluke, za to je važno, da se je jur prije stvorio dobar skupni temelj. To je dostkrat sezibilan posao, ki potribuje od obadvih strani čuda ćuti i veliku sposobnost uživljavanja.
Ovu sposobnost uživljavanja tribamo danas, da se zatvori puč, ka se u našem društvu otvara. Morebit je dobro, početi kod onih, ki su najslabiji i ki najveć tribaju našu skrb. Morebit moremo u pogledu dalje od nas bolje svladati izazivanja.