Neki stari muž sidi u parku na klupi i se plače. Jedan jogger biži mimo i ga pita, ča je tomu uzrok. Stari muž odgovori: “Ja sam multimilijunaš, imam veliku vilu, vozim najhitriji auto svita i imam ženu, ka me jako ljubi.” Nato misli jogger presenećeno: “Aj, človiče, zač se ti onda plačeš? Ti imaš sve, ča sam si ja ikada željio!” Stari muž odgovori: “Da, ali ja već neznam, kade stanujem!”
Imati sve - to more zamračiti pogled na to, kamo mi zapravo slišimo, ča je zaista naša domovina. Prezaran dokončamo u onom privrimenom. Dostkrat se onda zgubimo u tom, ča je svitsko i prolazno. Nije i ovo jedna pozadina povidanja o bogatom mladencu u evandjelju 28. nedilje kroz ljeto? On učini sve, ča ima dobar človik za činiti, drži zapovidi, čini dobro svojim bližnjim. Ali je i to jur dost, da se dostigne vječni žitak? Ovo je naime pitanje mladoga človika, ki dojde k Jezušu.
Na jednom zidnom zastoru u jednoj staroj seljačkoj sobi mogao sam čitati našitu rečenicu: “Neprestano uživaj svoj život, duže si ti mrtav nego živ.” Ova rečenica pokazuje na ča važnoga: uživati žitak ovde i sada. Ali to se nesmi godati na neki način, ki pretpostavlja, da smo samo ovde i sada redjeni na žitak, to znači živi. Ide naime za vječni žitak, koga viditi nam svitska dugovanja i posli ne bi smili prepričiti. Očito se čini, da bogatstvo ovomu mladomu mužu u evandjelju prepriči pogled na vječni žitak. On se od toga ne more osloboditi.
Ide zato “posjedovati”, kot da ne bi posjedovali, kako je rečeno u Prvom pismu sv. Pavla apoštola Korintijanom. Mi nesmimo postati odvisni od dugovanj svita na takov način, kot da smo u ovom vrimenu i na ovom mjestu vezani i zavraćeni, da nemoremo pojti dalje od toga. Onda su svaka vrata preuska, da projdemo kroza nja.
Danas kanimo mi vječni žitak pred vrati, željeći sve već dugovanj i dobar. U nabavljenju i sakupljanju zemaljskih sredstav kanimo si prirediti vječni žitak. U hlepnji za sve već i već od istoga postanemo slipi za to, ča ide dalje od toga i kaže u vječnost. Kada bogati mladenac zaista uvjerljivo veli, da je od ditinstva početo držao zapovidi ter ih učinio mjerodavnim za svoj žitak, ipak nije vidio cilja, na koga su ove zapovidi redjene: oblikovati žitak ovde tako, da su to koraki prema vječnosti.