Žetvena zahvalnica, ja, ali feštu moramo otpovidati.
Kiritof ćemo svečevati, a objed ćemo otpovidati.
Na shodišće se kanimo voziti, s maskom ne morem.
Na koncert se veselim, ali preveć je ljudi.
Pozvani smo na rodjendan, ali nisu svi cipljeni.
 

U sve sumnjamo. Ni jednomu ne vjerujemo.
Vidimo samo strah okolo sebe. Živimo u nekom posebnom stanju,
u izvanredni okolnosti, povezani smo, ali i distancirani.
Kako pomoći sebi i svojim bližnjim, da ne budem psihički kraj?
Važno je, naučiti gledati okolo sebe, drugačije.
Čuda toga je prepričeno, ali čuda toga je i ča je moguće.
 

Sunce nije otpovidano.
Ljeto nije otpovidano.
Prijateljstva nisu otpovidana.
Obitelj nije otpovidana.
Muzika nije otpovidana.
Ljubav nije otpovidana.
Čitanje nije otpovidano.
Radost nije otpovidana.
Sanje nisu otpovidane.
Razgovori nisu otpovidani.
Ljubaznost nije otpovidana.
Vjera nije otpovidana.
Molitva nije otpovidana.
 

Istina je, da je život prepun skušavanja, ali ako smo neprestano žalosni i nesrićni, moramo si postaviti pitanje, jesmo li na dobrom putu.
Malo već volje i vjere čini čuda.