Crikva je uvijek na putu, ona je putujući narod Božji prema cilju kraljevstva Božjega. Put ne ide uvijek ravno i je većkrat nagao. Na ovom putu je uvijek nanovo potribno ustanovljenje, kade se nahadjamo i da li idemo u pravi smjer. Zato je uvijek nanovo potribna reforma, ecclesia semper reformanda, Crikva se mora uvijek nanovo odnositi na situaciju vrimena i u njoj okupljene ljude, je zato bilo rečeno. I to valja i danas.

Potribno je, spoznati različne pristupe i protivljenje, potribno je ispitati, ča su želje onih, ki su na putu, ter je ozbiljno zeti; potribno je skupno iskati bolje pute i pojti ov put. S biškupskom sinodom, ka u oktobru pelja biškupe u Rim, počet će ov proces ustanovljenja cilja, ki će durati do 2023.

“Ki čuda spitkuje, ta ide čuda krivo”, veli jedna izreka. A to ima ča za sebe. Ali moglo bi se i reći: “Ki ne pita, ide lako potpuno krivo.” Ovo valja posebno danas, kada se već ča raspada, ča se je po sebi razumilo, ter je velika raznolikost putov dostkrat uzrok bezorijentacije. Ovde je potribna prava pripravnost, da se sluša, da se drugi opazi i ozbiljno zame. Ide zato, da se mišljenje drugoga ne samo čuje, nego i pokusi razumiti, zač je takovoga mišljenja. Ide i zato, da se svoje vlašće postupanje objasni i u pitanje postavi. Sveti Ignacije Lojolski je jednoč od kršćanov potribovao, da se prvo pokusi spasiti mišljenje drugoga, prije nego se počne nje odsuditi.
 

Potribno je zato, naučiti se slušati, pokusiti razumiti i na ovom temelju pojti skupnim putem. U Crikvi se ovo pokusi sažeti u pojmu sinodalnost. Ona pelja polag teksta pozivnice na ov put sinode, skupnoga i zajednoga hodanja, k biti Crikve. Iz iskrenoga skupnoga ophadjanja postane raznolikost šanca, ako je obrnuta i usmjerena na Gospodina Jezuša Kristuša.

Osvidočen sam, da istina postoji, ali isto tako znam, da ja ovu istinu nimam, nego samo jedan pogled na istinu. U ovom skupnom gledanju pristupov od mnogih i u oblikovanju ovih mnogih putov prema cilju, moremo se približiti istini. Potribno je, pojti ov skupni put.