Jedno vrhunsko klimatsko spravišće za drugim, tako na primjer u Glasgowu, ter smo u pogibeli zrušiti se s vrha. Taleći se poli, poplave u nikada slutenoj veličini, tučom pokrite ceste u Mallorci, prirodne katastrofe, ke uz korona-pandemiju kažu škur izgled na budućnost: Smo došli na kraj, ki nam je javljen u evandjelju ove 33. nedilje kroz ljeto?

U ovom dijelu evandjelja moru se najti još slične slike: sunce, ko se zamračuje, misec, ki već ne sviti, zvijezde, ke spadaju s neba. Ovi apokaliptični kipi, kozmički konac, je to ono, ča nas čeka?

Zanimljivo je, da ide, kako se čini, tekst evandjelja u isti smjer kot glasu današnji proroki propasti. Istina je, da evandjelisti hasnuju kipe, ke hasnuje i apokaliptika Staroga Zakona.

Ali Jezušu ne ide zato, da javi neki datum o kraju ili da pokazuje na jasno vidljive znake za konac. Njemu ide tim već zato, da ima Rič Božja, obraćanje Božje k človiku u stvaranju i u novom stvaranju kroz Jezuša Kristuša opstanak, u svi teški i strah uzrokujući dogodjaji.
Sve prolazi, ali Rič Božja ostaje u sastanku sa stvaranjem i s človikom, to je sigurno.
 

Ako se u izvještaju o stvaranju kot glavni motiv uvijek čuje rič: “Bog je vidio, da je bilo dobro”, onda je tim upućen pogled na cilj, ki leži u sastanku s Bogom. Ov cilj je spas svita i ljudi. Sve se relativira, postavi u odnos s Gospodinom, ki prihadja, ki je ovde, ki povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost sa sobom. Sredina je sastanak a ne propast. Tako kako izvještaj o stvaranju sa svojim ponavljanjem “Bog je vidio, da je bilo dobro!”, posreduje ufanje i zaufanje, tako i rič Božja u Jezušu: “Ne bojte se!”
 

Iz ovoga zaufanja moremo djelati, oslobodjeni a ne prisiljeno. Papa Franjo poziva nas u svojoj encikliki “Laudato si”, da skrb nosimo za naš zajednički dom, zemlju, da more opstati. Svaki i svaka more tomu doprinesti svoj dio, u pravom uvjerenju i u odgovornosti.
Božje obećanje nam pritom daje sigurnost. Ide zato, da iz ovoga sastanka suradjujemo pri savršenju stvaranja, a ne u završetku, dokončanju. Iz ovoga uvjerenja more se u odgovornosti otvoriti ufanje i budućnost, s Bogom kot glavnom točkom, na ku je sve redjeno.