“Svaki mora sam znati, ča je za njega najbolje!” Ovako je odgovorio jedan austrijanski nogometaš, ki se igra u nacionalnoj momčadi i ki je poznat kot skeptičar u vezi cipljenja, u jednom intervjuju, pri kom je bio govor o cipljenju.
Istina je, osobna odgovornost je ča važnoga, odluka je dio ljudskoga samoodredjenja. Ali odgovor u istu dob kaže i orijentaciju, ka se za naše vrime čini karakteristična; najbolje za sebe, ne za momčad ili stanovničtvo, društvo, stoji u prvom redu.

Ljudi danas dostkrat ostanu kod sebi stati i ne gledaju na onu veću cijelost. Ali nije orijentacija na onu veću cijelost i pogibelna? Ne more biti, da se pojedinoga alduje za ono, ča je neki drugi odredio za veću cijelost. To je onda slučaj, ako ta, ki propagira i priziva ono skupno, isto gleda samo na sebe.
 

Ali svaki človik je biće, ko nadilazi sebe, ko stupi van iz sebe i prik sebe, da dojde k sebi. Človik mora pojti zaobilazni put prik drugoga i prik Boga, da dojde potpuno k sebi. Da ostanemo kod nogometa: Najbolje za sebe se igraš, kada se igraš za momčad i s momčadom. U vezi s momčadom more se pojedini nogometaš istaknuti i blistati, zalaganje za cijelost hasni onomu, ki se za to zalaže.
Ovo je bilo i mišljenje, ko je Eberavac Pavao Gludovac kot nogometni trener posredovao posebno mladim ljudem.
 

Na kraju crikvenoga ljeta svečujemo svetak Kristuša Kralja. Ov svetak čini se, da je malo došao iz mode. Kralji slišu u neku staru dob. Je i Kristuš ča za prošlost, za sadašnjost nije već važan, zalog i ostatak od čega davno prošloga? K tomu još veli Jezuš Pilatu: “Kraljevstvo moje nij od ovoga svita.” Ali mi živimo u ovom svitu! Ča ada neka to bude i znači: Kristuš, Kralj?
 

Bog nas pelja van iz sebe, ovo je važnije nego ikada, kada se rado zapletemo u to “ovde i sada”, u sebe same. Človik triba ov pogled najper i gori, van i prik sebe, da more činiti ono najbolje u ovom svitu, a to je zajedničtvo. Slutenje budućega osposobi nas na oblikovanje sadašnjosti.

Pogled na prvoga, najboljega svoje vrsti, vrhovnoga - to je značenje kralja - pelja nas k najboljemu za nas same i za to, zač smo odgovorni.
Kristuš je Kralj, ne zato da se človik čini mali, nego zato da more dospiti k pravoj veličini.