Pred kratkim vozio me je jedan mladi muž. Naravno da smo se pri ovoj dužoj vožnji razgovarali i o koroni. Ov mladi muž se je bio dao cipiti, kako mi je povidao, ne toliko ar je čvrsto osvidočen o tom, ali on je jednostavno kanio braniti svoje starestarje i s njimi ostati u kontaktu. Naravno sada doživljava, kako je ugodno, da je i on bolje obranjen. Njegovo držanje nije kazalo znake razgraničajuće ideologije kot takove, nego uzrok tomu je bila praktična procjena u vezi boljega rješenja. On nije kanio slišiti u neki logor, nego jednostavno praktično braniti druge i biti i sam obranjen.
Ovakovo držanje se danas u ovoj zagrijanoj atmosferi riva u pozadinu. Pritom postoji nepomirljivoga neprijateljstva. Ča ta drugi veli i kani, se od početka odbija kot bedavost. Argumentom se ne daje mogućnost da osvidoču, još se ni ne slušaju. A da se sam sebe u svojem osvidočenju opraviči, se većkrat još i Bog doziva za svidoka: “Ovo nije rič Božja!”. A pritom se ta drugi nije ni bio na Boga pozvao, nego je jednostavno potribovao solidarno držanje, ko nam more dalje pomoći.
Posljedica ovakovoga držanja je, da se svi, ki su drugoga mišljenja, broju nekomu čvrsto složenomu logoru, prem se na obadvi strani kažu mnogi raznoliki pristupi. Jedan človik zahtjeva za sebe, da ima sto posto pravo, a naravno da ta drugi u istoj mjeri nima pravo. Pritom dostkrat činjenice uopće ne broju. “Ja sam si stvorio mišljenje, ne bludite me s činjenicami!” Tako glasi moto. Pritom si človik sam nije stvorio mišljenje, nego je nje jednostavno nekritično preuzeo. Tako se obajde razgovor s ljudi, ki su drugoga mišljenja, a oni se još i okrivljuju.
Mi tribamo razoružanje naših držanj: Ne postoji ono, ča bi bilo sto posto pravo, ali sigurno to, ča je vjerojatnije, da pelja boljemu završetku. Da se to dostigne, je dobro, slušati i ispitati mišljenje drugoga. U ovom slušanju mišljenja toga drugoga i u pripravnosti, upustiti se u njegove argumente, je put boljemu rješenju.
Advenat, ki sada počinje, tribao bi nam dati gledati najper, prema skupnomu cilju. U pogledu na dolazećega Boga valja pojti bolji put, ki nas pelja kraj od okrivljavanja prošlosti do skupnoga svladanja izazivanja.