“Ne bojte se, ar nut nazvišćujem vam veliko veselje ... danas vam se je narodio u varošu Davidovom Spasitelj, ki je Kristuš Gospodin!”
Po peldi pastirov i mi se u duhu uputimo prema Betlehemu. Rodjenje Jezuševo je postao univerzalni svetak ter se i oni, ki ne vjeruju, ne moru obraniti čarobnosti Božića. Ali mi kršćani bi morali znati, da je rodjenje Gospodinovo oganj, ki je nažgao veliko svitlo u svitu i ne smi se postaviti na rang sentimentalnosti i konzumiranja. Božić nije svetak pun dobrih željov i bogat na dari, a siromašan kršćanskom vjerom.
 

“Rič je tijelom postala i med nami prebivala” - je temelj Božića, ispunjen povjerenjem i ufanjem. Bog nas nije gledao odozgo, izdaleka, nije prošao mimo nas, nije se sramovao naše slabosti, nego je na sebe zeo sve človičje, zvana griha. Zeo je ono, ča jesmo, uprav onakovi, kakovi smo.
 

Na ov Božić molimo za milost čudjenja, da se sastanemo s njim, da mu se ponovno približimo, da On nas pohodi. Da se ponovno u nami narodi milost vjere. U poslidnji miseci se čuda govori o roboti, ki moru sve moguće; o auti, ki ćedu sami voziti. Ali ima nešto, ča roboti ne moru učiniti. Ne moru imati ćuti, nježnost, ljubav, bol, tugu.
 

Uprav je to ono, ča nam Bog donese u Božiću, Božju blizinu, ćut, nježnost i ljubav za človika. U ovom našem teškom bolesnom času ispunjenom strahom se Bog ponovno rodi. A danas nam je toliko potribna Božja blizina, ćut da smo Bogu važni i da nas miluje. Ako nas je pandemija udaljila jedne od drugih, moguće i podilila na one, ki su cipljeni i necipljeni, Jezuš nam u Božiću pokazuje, da nam je blizu, da budemo bolji, da budemo ljudi. Naslijedujmo ta put.

Blažen Vam Božić i milosti puno Novo 2022. ljeto!