Da je mir u pogibeli, vidi se na krizni žarišći svitske politike, bilo u Ukrajini, bilo u Afganistanu ili i u Bosni. U svojoj poruki za Svitski dan mira 2022. ide papa još diblje, početo od “arhitekture mira” pita, ča su glavni temelji mira ter ih najde u dijalogu med generacijami, u obrazovanju i u djelu. Naravno se tim direktno ne moru ublažiti žarišća krizov, ali ide za to, da se jača temelj mira.
 

Dijalog je gledeć podiljenja i grupacijov u vezi korone posebno potriban, ali se čini, da je isto tako posebno težak. Čudakrat se pretpostavlja, da drugi nima pravo ter se zato s njim ne mora razgovarati. Na mnogi mjesti se sve već širi neugodna ćut, da je glas drugoga isto tako važan kot vlašći glas. Ovo neugodno doživljavanje je pogibel za demokraciju i pelja do toga, da ostane “tvrdo i neplodno tlo konflikta i ravnodušnosti” ne obdjelano. Dijalogom mogla bi se zemlja, na koj more onda rasti mir, učiniti rahlom. Zato je potribno trsiti se za skupno mišljenje i ćutenje, ko ide dalje od generacijov i posvadjenih grupov, za povezanje prošlosti i budućnosti na svladanje sadašnjosti.
 

Tomu je potribno obrazovanje. Papa žalno ustanovljava, da se sredstva, ka se ulažu za obrazovanje i odgoj, gledaju samo kot stroški, a ne kot investicije u budućnost i mir. Pritom se moraju obrazovanje i odgoj tako oblikovati, da moru biti “glavni nositelji cjelovitoga ljudskoga razvitka”. Za to potribuje papa “globalni obrazovni pakt”: “pakt, ki će promicati obrazovanje za cjelovitu ekologiju u skladu s kulturnim modelom mira, razvitka i održivosti, u čijem središću će biti bratstvo i suradnja izmed ljudi i okoliša.”
 

Tim se kaže i značenje djela za mir. “Djelo je zaista temelj, na kom se moru u svakoj zajednici izgraditi pravičnost i solidarnost.” Zato se mora skrbiti za uvjete djela, ki se redu po skupnom dobru i očuvanju stvorenoga svita. Ovo nije samo zadaća institucijov. Po mišljenju pape triba potpirati inicijative, “ke na svi razina pozivaju poduzeća na poštivanje temeljnih ljudskih prav djelačev i djelačic.”