I to mjesto, Golgota ili Lubanja prozvano, brig natopljen ljudskom krvlju u trapljenju mnogih, prepuno ljudskoga košća, ravno jedno takovo mjesto po trapljenju Sina Božjega postane sveto mjesto, mjesto kade su se po Jezuševom križu susreli Božja ljubav i ljudska zloća. Od toga časa i križ, ki je isto do onda simbol prokletstva, po onom, ki je na njem raspet, postane predragocjenim znakom spasenja i nezaobilazan put napornoga dizanja človika prema nebu.
I mi se danas na osebujan način klanjamo tomu Jezuševomu križu. U Kristušev križ i njegovu muku ugradjene su sve moguće ljudske muke i trapljenja: fizička, moralna, duhovna. Jezuševo držanje u muki je poziv njegovim učenikom i svim nam.
Ukoliko se odlučimo ove dane pojti putem molitve, razmatranja, bogoslužja susrest ćemo se i sa samim sobom, s človikom, ki se lako oduševi, ali koč i sumnji i razočara se. Zato te pozivam: uprav je ovo pravi čas, da se uputiš u svoju crikvu. U svitu, ali i blizu nas je boj, nemir, muka, strah. Ljudi u Ukrajini živu pravi križni put, jedni su jur na Golgoti, a ti poj u Veliki tajedan na susret s Bogom. Pomozimo tim napadjenim ljudem svojom molitvom, da se ne udalju od Božje ljubavi. Da s povjerenjem u Božju pomoć nosu svoj križ.
Ako nam na tom susretu s Jezušem i na njegovom poslidnjem putu, zatrepeće srce, onda je to početak one vjere, ka nas pelja od Jeruzalema, prik Golgote do Goristanja. I na koncu nam preostaje, da velimo samo jednu molitvu: “Jezuše, spomeni se i mene, ali i svih onih, ki trpu, kada budeš u svojem kraljevstvu!”
slika: p. Štefan Vukić OMV