Mladi junak Fabijan je svaki dan hodio na sv. mašu u Beču. Pokusio je jutro, prije nego je začeo djelati, najti crikvu, kade je mogao moliti. Jednoč je prekasno došao u poduzeće i gospodar ga je srdito pitao, ar je znao za njegovu navadu, da hodi u crikvu: “Djelaš li ti u crikvi ili kod nas u poduzeću?” – “Djelam na svi dvi mjesti”, odgovorio je Fabijan.

• “A dostaješ li i plaću na svi dvi mjesti?”
• “Dokle sam na zemlji, samo me u poduzeću plaćaju.”
• “Ne putim se, prijatelj, ča djelaš onda u crikvi?”
• “U crikvi dostanem paket, koga tribam drugim razdiliti.”
• “Kakov paket?”, čudi se gospodar.
• “Dostanem paket ljubavi i onda ga drugim dilim. Svako jutro odlazim na sv. mašu i dostanem u pričešćanju dar ljubavi od Jezuša, ku onda dilim ljudem, ke poznam ili ne poznam. Koč dajem onim, ki su prema meni neljubezni, grubi, mrzli, već nego drugim, ter tribam ponovno na sv. mašu, da i prijateljem i svojoj obitelji morem ča darovati.”
• “Kako moreš tako živiti?”
• “Sasvim jednostavno, kada se sastanem s človikom, gledam ga Jezuševimi očima, ne sudim ga, prihvatim ga, kakov je i ljubim ga onako, kako bi kanio, da drugi mene ljubi.”

Okolo nas je čuda negativnoga. Boj u Ukrajini, strah da ne moremo sve platiti. Ljudi samo na sebe mislu, za drugoga nimaju časa, gledamo svit s distance. Mi kršćani ne bi smili dopustiti, da se u nami stvori duh nezadovoljstva. Svit bi tribali gledati Jezuševimi očima. Pokusimo i mi biti dilitelji ljubavi i ov svit učiniti boljim.

slika: Copyright 2016, KNA GmbH, www.kna.de, All Rights Reserved, Gregory A. Shemitz