Jednoč je bila neka starija gospa. Išla je vračitelju, ar se nije dobro ćutila. Nije imala akutnih boli, niti se je vidilo otvorenih ran ili naranjenja. Ni zimnicu nije imala, morebit ča na duši! - “Kumaj dojde već ki k meni na pohod”, tuži se vračitelju. “U mojem velikom stanu imam samo još mali broj službenikov. A i njih je sve manje. Mnogi su i jur u mirovini.” - Onda pregleda vračitelj pluća i srce. - “Vi ne otsapate pravo. Čuda preslabo. A Vi se morate hitno i već gibati.” - “Ali ja već nimam volje na to.” Vračitelj veli: “Vi tribate liječenje!” Ova stara gospa zove se Katoličanska Crikva.

Crikva je narod, ki Bog okuplja u cijelom svitu. Ona se ostvaruje u liturgijskom skupu, osebujno euharistijskom, u sv. maši. Ali vidimo, da je sve manje ljudi na sv. maši. U bilo koj fari, u svi crikva uglavnom dojdu starji vjerniki na sv. mašu. Kada starji umru, mladi već ne dojdu. Po koroni kot da se je ča prominilo u ljudi. I starji vjerniki sve manje hodu u crikvu. Imam ćut, da smo stupili u veliku krizu u povijesti Crikve. I brzo hitrimo prema nestanku. Nije li čas, da se jasno veli i pita kamo ova kriza ide?
 

Ne zaboravijmo na Duha Svetoga, ki je prisutan u nami. Slušajmo Duha, zazivajmo ga. On je dar, koga nam je Bog učinio. Crikva nas poziva, da molimo Duhu Svetomu. Čuta puti mi ne molimo, nimamo volje za molitvu ili ne znamo, kako moliti. Govorimo riči, a srce je daleko. To je čas, kada tribamo Duhu reći: Dojdi, Duh Sveti, nauči me moliti, nauči me put vjere. Zazivajmo Duha Svetoga, ar on piše našu povijest.

slika: Depositphotos