Neki nedavno vjenčani par pita jednoga mudroga starca: “Ča tribamo činiti, da bude naša ljubav stalna i trajna?” Odgovor starca: “Skupno ljubite druge stvari!”
 

Nije tim izražena važna točka kršćanskoga hištva i obitelji? Nadbiškup Berlina Heiner Koch, ki je bio kot predsjednik Komisije za hištvo i obitelj Nimške biškupske konferencije krajem junija pri Svitskom sastanku obitelji u Rimu, je rekao: “Većkrat mi se čini, da su kod nas riči o sakramentalnosti hištva dostkrat samo standardne teološke formule i izrazi, rečene u svisti obveze i dužnosti, ali prez žitka.

Ovde u Rimu opazio sam u neki govori i izjava, kako živ i pun izazivanja je za mnoge u njihovom hištvu ta dar nazočnosti Božje, primljen pri njihovom vjenčanju, i kako je temeljno i značajno za njihovo hištvo, da uvijek potpuno konkretno stupu u vezu s Bogom.”
A to neka i odlikuje kršćansko hištvo: družiti se s Bogom kot skupnim ciljem. Mi to znamo, to nam se posreduje u pripravi na hištvo kot znanje, ali nam to postane i svisno?
Znanje ne znači, da je ča zaista svisno ter prihvaćeno u život i upleteno u način žitka. Znanje dostkrat ostaje mrtva formula, a mi ne stupimo u vezu s Bogom kot skupnim ciljem kotrigov obitelji. Po evandjelju o milosrdnom Samaritancu, ko se čita na ovu 15. nedilju kroz ljeto, ne ide samo zato, da se zna, ki je moj bližnji, nego da se i čini tako kot bližnji to djela. Svaki od nas mora kod sebe početi, da se izvrši i izmore to skupno, u pogledu dalje od sebe.
 

U prodiki za ov Svitski sastanak obitelji rekao je papa: “Žitak postane krastav i pun kore, ako se ne prepusti i otvori nanovo Božjemu pozivu ter žali za prošlim. Ako žalimo za prošlim i ne prihvatimo ono novo, ča nam Jezuš želji darovati, onda nam to načini koru i krastu; to nas učini tvrde, to nas ne učini ljudskije.” Hištvo i obitelj su zato pogled najper, na Boga kot skupni cilj. Lipo rečeno, ali ča znači to u stvarnosti? Ne bi to moglo uz drugo značiti, da se hižni drug, partnerica, dica najprvo razumu kot oni, ke Bog ljubi, ter u ovom pogledu na Boga zamemo drugoga kot takovoga ozbiljno, ki je on a ne tako, kako mi njega ili nju kanimo imati?
 

Jednomu vjenčanomu paru, ki se je stalno karao, predložio je neki mudrac: “Prestanite nešto kot pravo potribovati, zač morete kot uslugu prositi.”