Odmor, čarobna rič, ku u ovom času svi govoru od najmanjih do staristarji. Puni smo planov, želja, ča novoga viditi i doživiti. Pojti na morje, u brige ili pogledati staru crikvu u novom gradu. Svaki od nas išće neku svoju oazu mira i odmora. Ljudi išću različne načine odmora i različna mjesta odmora. Odvisno o tom, kakov tip umora ih pritišće.
 

Postoji tjelovni umor i trud - olakšanje nalazimo u spavanju, u izletu, odlasku na izlet.

Postoji i duševni, psihički umor i trud. Po dugom učenju, dibokoj koncentraciji, promišljavanju, dugom iskanju riješenja za neki problem nam je potriban duševni odmor: šport, zabav, fizičko djelo.
 

A postoji i treća vrst umora i truda, umor od života o kom se čuda ne govori. U ta umor more spasti svaki od nas, kada već ne vidi cilj u svojem životu, ne vidi se budućnost. Nakupi se razočaranje, bolest, izgubi se smisao života. Kada nastanemo trudni od života, kako najti mir u duši, kako najti novu snagu i novo ufanje za budućnost?

Ulovljenik koncentracionskoga logora u Auschwitzu Viktor Frankl je posvidočio, da strahote logora nisu preživili oni, ki su bili tjelesno najčvršći, fizički jaki, nego oni, ki su bili jaki duhom.
Oni ki su znali najti smisao i u logoru, ki su imali vjere. Frankl je osvidočen da je vjera najjača snaga u kriza i teškoća života, ke prije ili kasnije svi doživimo. Moguće da je u ovom ljetu prilika, da ojačamo svoju duhovnu dimenziju, da najdemo mir u duši i da konačno čujemo spasonosne Božje riči, ki i meni veli: “Samo je u Bogu mir, duša moja!”