Jedan muž šepeće se do autobusa i ulazi. Ljubezni vozač pomore mu i ga otpelja na njegovo mjesto. U skrbi ga pita: “Kako Vam morem pomoći? Ča Vam morem udjelati?” “A da, Vi mi morete moju livu nogu povaliti na to mjesto s druge strani od mene.” Pokidob je ovo mjesto slobodno, usliši šofer tomu mužu ovu želju i pita, da li more još ča za njega učiniti.
“Da, Vi morete i moju drugu nogu zdignuti i povaliti.“ Ali to još nije sve: “Morete mi i blazinkicu (jastuk) staviti pod križice?”, slijedi druga želja. Šofer busa učini i to ter potom malo plašljivo pita: “Ne kanim biti nametljiv, ali ča uopće imate?” Na to muž diboko zdahne i veli: “Odmor!”
 

To je pelda, kakov bi odmor isto mogao biti, miran i spokojan, morebit malo preveć miran, ali pritom ipak izazovan za druge. Zvećega je ali odmor drugačiji, išće se akcionizam. Sve mogućnosti oblikovanja slobodnoga vrimena moraju se iskoristiti, jedan termin slijedi drugomu. Tim nastane stres odmora ter bi se po odmoru opet tribao odmor, da se počine od štrapacov. Jednostavno postoju različni tipi i vrsti.
 

Ne pokažu li se ovi različni tipi i u evandjelju 16. nedilje kroz ljeto, u kom čujemo o Mariji i Marti? Marija sidi kod nog Jezuševih, a Marta suprotivno ima dost djela, ona podvara Gospodina i sve uredjuje, trsi se u svem. Tako ne čudi, da se Marta potuži o svojoj sestri, ka u nje očima ništ ne djela, ter si od Jezuša očekuje, da će ukarati nje sestru i nju opomenuti, da joj pomore. Sa svojim odgovorom Jezuš sada ne postavi Mariju, ka kako se čini ništ ne djela, nad jako zaposlenu Martu. Prije se je ova Jezuševa rič prevodila kot “Marija si je najbolji dio odibrala.” Ovde se ne vidi prispodabljanje, nego ide za to, da se najde dobro poravnanje ili još bolje: referentnu točku za naše čine, ka se more u miru najti. A to ne samo na odmoru.
 

“Dragi roditelji”, piše študenat s jur predugoga odmora, “jur dugo nisam ništ čuo od Vas. Pošaljite mi prosim ček od 500,- eurov, da budem znao, da Vam dobro ide.” I tako more pojti, ako se Marija i Marta skupa - ali sada na krivi način - skupa kombiniraju. Sve se očekuje od drugih, kada ispunu iščekivanja, vidi se, da im dobro ide.

slika: Depositphotos