Ako se kanimo sastati s ljudi, pojmo na šport ili u crikvu. Svaku nedilju se okupljaju ljudi u crikvi, ali i na športu. Uprav zato je šport kip, slika človičjega života, ki se sastoji od dobitka i neuspjeha. Od dobre ili čemerne igre. Ta šport prati i publika, ka donese svoj sud o igri i igrači, iako ne poznaju sve informacije. Sud publike u športu ili u Crikvi je važan.
Ljudi te već puti hvalu i diču, a drugi dan te kritiziraju i odsudjuju. Zato se svi bojimo gubitka i neuspjeha u športu, ali i u Crikvi. Ali zač se bojimo neuspjeha u životu? Ponekada je neuspjeh sime za nove snage. Stvara u človiku želju, da bude bolji, najbolji. Človik stvara u sebi novu volju, čini ono, ča normalno ne bi činio, da bi dobio i bio uspješan.
Nije najvažniji za mene sud publike, nego sud onoga, ki nas pozna bolje nego li mi sami sebe, sud Božji. Jezuš je u ljudski očima doživio najveći neuspjeh i zgubitak, ali je u biti On pravi dobitnik. Zlo je pobjedio dobrim, mržnju ljubavlju. Pazimo, da ne doživimo vječni gubitak ili vječni neuspjeh. Dobro je, da imamo još mogućnosti, da igramo. Dokle god imamo priliku, trsiti se, iznova pokušati, boriti se, je dobro.
Dobro je, da imamo još ufanja. Ufanja za života ali i za spasenje duše. Zato, pazi človiče, kako igraš! Pazi, da zbog svojih djel ne izgubiš život vječni. Poslušaj svojega vječnoga trenera, ki najbolje zna, kako dobiti i ne izgubiti vječnost.
Slika: Depositphotos