Mnogi od nas su kot dica molili “Andjeo čuvar, prosim tebe”, ali kot odrasli malo-pomalo zaboravljamo na važnost i moć, ku andjeli moru imati u naši životi. Katoličanska Crikva nije izmislila andjele čuvare, da bi molili navečer u stelji s dicom. Andjeli čuvari zaistinu postoju, slavimo ih 2. oktobra.
 

Andjeli su prvi u Božjem stvaralačkom djelu, imaju pobjedonosnu snagu protiv svakoga zla u svitu, a puni su ljubavi prema nam ljudem. Njihova zadaća je, da nas čuvaju, peljaju i branu od svakoga zla. Andjeo čuvar dobar je životni prijatelj. O tom nam svidoču brojni sveci i uzori kršćanskoga života, ki su znali suradjivati s andjeli. Njih nam je Bog dao kot svojevrsnu svoju produženu pratnju. Kako svaki človik ima svoje poslanje na zemlji, dobro će mu dojti suradnja s andjeli. Mi odlučujemo, hoćemo li ta dar neba prihvatiti ili ne.
 

On, ki andjele čini srićnim, daje sriću i ljudem: ar svi mi pijemo na istom zviranjku života Božje ljubavi. Prisutnost i uloga andjela u naši životi još je važnija, ar ne samo da nam pomažu hoditi u dobru, nego nam isto tako pokazuju pravi put. Uz andjele čuvare smo sigurni! Ne zaboravimo svaki dan, moliti svojemu andjelu čuvaru.
 

Molimo onu lipu molitvu, ku znamo još iz ditinstva. Neka ju molu roditelji sa svojom dicom, neka ju molu staristarji sa svojimi unuki:

Andjeo čuvar, prosim tebe,

vadne, noći, čuvaj mene.

Peljaj mene pravim putem,

da ja dobro dite budem.

Jednoč me pak ti otpeljaj

gori u nebeski raj. Amen.

slika: Pixabay