Stara majka razgovara sa svojimi dvimi unukami. Jedna je došla iz Beča, a druga živi u Gradišću. Divičica iz Gradišća povida, kako će na Sve svete pojti na cimitor sa svojom starom majkom i nažgat će sviću za pokojnoga staroga oca i za sve pokojne iz familije. Cimitor će biti pun nažganih svić. Kako će to biti lip kip. A divičica iz Beča povida, da oni nećedu pojti na cimitor, ar oni svečuju Halloween. To će biti spektakl sa mističnim programom i različnimi dekoracijami. I na koncu zaključi: “Tako ti imaš svoje Sve svete, a ja Halloween.”
Ovo je slika naše današnje obitelji. Jedni ćedu svečevati Sve svete, a drugi Halloween. A svi oni, ki vjeruju, svi oni, ki se ufaju, da naši pokojni u vječnosti živu, bi tribali važnost Svih svetih razložiti svojoj dici i unukom.
Malo ki svetak nosi teret neznanja kot je to svetak Svih svetih. Narod ima navadu, pohoditi cimitor na Sve svete i nažgati sviću za pokojne. Nažgana svića nam veli, da mi dolazimo na pohod živim. Grob je mjesto rastanka od zemaljskoga života i prijelaz u vječnost. Ako bi mislili, da su naši pokojni apsolutno mrtvi, onda naša vjera i molitva nima smisla. Dan smrti je dan rodjenja za nebo.
Mi na Sve svete svečujemo nebesku Crikvu živih. Dokle je Halloween u suprotnosti od kršćanstva, ar svečuje strah i smrt. Naši pokojni sigurno ne bi kanili, da im na grobi “nažgemo” buče, nego prave sviće, ke su simbol Kristuša - vječno Svitlo. Ar je naš Bog, Bog živih, a ne mrtvih.
slika: Copyright 2020, KNA GmbH, www.kna.de, All Rights Reserved, Dieter Mayr