Biškup dolazi u kloštar i pita jednoga duhovnika, ča djela svaki dan? A duhovnik mu odgovori: “Gospodine biškupe, imam toliko djela, da ne znam, kade ću začeti. Moje dvi ptice letu svaki dan, ne znam ni sam kamo i kanu sve viditi. Velika skrb su mi svinje, na ke svaki dan pazim. Najveći problem mi je kača, ka svenek kani van iz škulje i bojim se, da će koga ugristi. Oslicu pokusim svaki dan nagovoriti, da ča djela, a tako je to mučno. A i ta moj kucak toliko laje, da se ljudi jur boju dojti u kloštar.”
Biškup se čudi i ne more vjerovati, da je toliko živine u kloštru. Onda mu gospodin farnik razloži: “Gospodine biškupe, sva ta živina je u meni. Ptice su moje oči, ke kanu sve viditi, svinje su moje misli, ke nisu svenek dobre, kača je moj jezik, koga teško kontroliram, oslica sam ja sam, a kucak je moja narav i temperamenat. Vidite, koliko djela imam svaki dan sa samim sobom.”
Uprav zato i mi duhovniki tribamo časa, da ispitamo svoj duh, upoznamo sebe i dojdemo do realnoga i objektivnoga kipa o sebi. Na tajedan kanimo skupno svi hrvatski duhovniki pojti na duhovne vježbe, ke će peljati vrhbosanski kardinal Vinko Puljić iz Sarajeva. Svi smo mi ono, ča smo u Božji očima, a ne ono, ča smo u svoji očima. U molitvi i promišljavanju kanim sebe razumiti i ponovno najti svoj mir. Prominiti se na bolje i drugačije misliti.
Da bi drugim mogao pomoći, moram obnoviti svoj duh i dušu. Neka nas sve hrvatske duhovnike na tajedan u duhovnoj obnovi prati i Božja milost!
slika: Pixabay