Jožef i Marija išću mjesto. Bilo je to pred već od dvih tisuć ljet. Morali su projti iz Nazareta u Betlehem. Tribaju kade spavati. Ali ovde nastaje poteškoća. Preveć je ljudi, a ki će primiti još i noseću ženu. Još ako dojde dite, pa plače, larma je. Za ove dva, za ove tri nije se našlo prikladno mjesto. I onda ali i danas nije tako lako, najti stan za obitelji. Zato se je Mali Jezuš morao roditi onde, kade pastiri čuvaju svoje črijede. Rodio se je u siromaštvu. Jur kot dite ga ljudi nisu kanili. A ipak Marija i Jožef ćutu radost života. Betlehemska štala postaje lipša i teplija od najluksuznijega stana. Ovde je već svitla, već istinske radosti nego li kade drugdir na svitu.
 

Pitam se, ima li danas mjesta za Maloga Jezuša? Njegovo rodjenje je početak toga čudesnoga tucanja na vrata ljudi. Jezuš je On, ki stoji pred vrati i tuca. Ako ki čuje njegov glas i otpre vrata, Jezuš će stupiti u njegov stan. Išće svoje mjesto u ljudskom srcu. Bog neprestano misli, da dolazi ljudem, ki ćedu ga rado zeti. Nažalost čuda ljudi ne kani tu ponudjenu ljubav. Kot da ljudi nimaju časa i volje da prepoznaju Božji pohod.
 

Pred dvi tisuć ljeti nije bilo mjesta za Jezuša. A danas? Sveto pismo nas opominje: “Čagod ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!”
Jezuš je prisutan u svakom človiku, ter i u onom strancu, u biguncu, u prognaniku, u majki s čuda dice, u stari, za ke već nije mjesta i časa u stanu. Jezuš je postao človik, da bi ga prepoznali u svakom biću, ko se zove človik.
Moguće, da se ljetos u Božiću ipak najde neko malo mjesto za Jezuša i u tvojemu stanu.
 

Neka ti je onda blažen Božić i milošću ispunjeno Novo ljeto 2023.

slika: Pixabay