Početak ovoga ljeta je drugačiji nego li prije. Kot da nam je neki u ovom božićnom času stavio križe pred betlehemske štalice. I ti križi ne dozvoljavaju, da se vidi štalica. Jednim je Božić zapravo postao Veliki petak. Uprav u božićnom času umrli su ljudi, ke smo dobro poznavali. Ljudi ki su Crikvu obogatili.
Umro je Štefan Bubić, kantor i vjeroučitelj, i papa Benedikt XVI.
 

Štefan Bubić je 45 ljet bio kantor i peljao crikveni zbor u Cindrofu, a 20 ljet je bio kantor na hrvatski shodišći u Celju, Lovreti i Željeznu. Ljeta dugo je uspješno organizirao dičja shodišća skupa s učitelji i duhovniki. Na pogrebu našega Štefana u uzlopskoj crikvi, 23. decembra je naš biškup Egidije Živković pokazao na “Liturgijsku pjesmaricu”, ka je stala pred oltarom, i rekao: “Ovo je njegov teštamenat!” Kako su čudni Božji puti, ar se Štefan jako trsio da ovo ljeto zgotovi i pripravi novi kantual i sam je svaku notu napisao u novoj pjesmarici. Kot da je znao, da će ga Bog pozvati u vječnost.

U vječnost je prošao i papa Benedikt, veliki teolog, ali i veliki prijatelj naše biškupije. Teolog priznatoga autoriteta i velikoga znanja o vjeri, ki je rekao: “Ki vjeruje, nikada nije sam!”

U smrti pape Benedikta, u smrti Štefana Bubića, bio je i Bog prisutan. To je isti Bog, ki se narodio u Božiću, i isti Bog, ki je umro na križu.

slika: Željko Odobašić