Nekoj redovnici postane nasred ceste auto, ar nima benzina. Ona išće posudu za gorivo, ali najde samo noćnu posudu. S tom krene na put do druge benzinske stanice, napuni noćnu posudu benzinom i se popašći do automobila, da nalije benzin. Jedan muž, ki slučajno dojde putem ter vidi sestru, ča djela, mahne glavom i misli: “Rado bih imao vašu vjeru i vaše zaufanje, sestra!”

Da se more širiti zaufanje, je većkrat potribno pogledati za stvar i posao, i znati, zač zaista ide. Zaufanje postane iz pripravnosti, da se vidi sve to, čemu smo sposobni, ter se onda to i čini. Temelj toga je, da človik povjerava i se zaufa i u sebe. Ali je to danas još moguće? Neki sami sebe nazivaju “poslidnja generacija” ter se prilipljavaju na asfalt. Ne postupaju oni polag gesla: “Ti nimaš šanse, ali pohasnuj nju.”? To je naime slika, ka čuda veli i izrazi: Človik se prilipi onde, kade bi se morao ganuti na put, da ča dostigne.
 

Je znamda jur sve zaufanje zgubljeno? Zaufanje je vezano na mogućnosti djelovanja i agiranja, ali ove se danas dostkrat ne vidu. Autorica Melanie Wolfers sastavila je knjigu s naslovom “Zaufanje - Snaga, ka vjeruje na zutra”. Čini se, da se je ova vjera na zutra zgubila. Mi dostkrat gledamo tako napeto i zgrčeno na danas i na nas, onda nastane iz budućnosti samo to, ča nam se grozeći približava. Nove mogućnosti ostaju na strani i se ne vidu. Ali to nije poziv na to, da se u krivom ufanju položu ruke u krilo. Tim već je potribno, da se gradi tim, ča svaki neposredno more činiti, zaufanje u budućnost.
 

Postupanje Jezuševo, početak njegovoga djelovanja, kako je predstavan u evandjelju, je povezan s ufanjem za svit, ki je ulovljen u nesrići. Jezuš nazvišćuje dobru vist, ka postoji u tom, da je Bog človiku blizu, da je Bog s človikom. Svit je postavan pod nove predznake. “Ar svaki, ki stavlja svoje zaufanje u Boga, toga on ne ostavlja.” Tako je rečeno u nimškoj pjesmi “Ki daje nek Bogu djelovati”. Pogled na Boga i dalje od zauženoga gledanja na sebe i na danas, more otvoriti budućnost, ka nam se čini zatvorena.

Rečeno je naime: “Jedan vidi nek stabalje, probleme jednoga uz drugoga, ta drugi prostor med njimi i - svitlost.” Za ove medju-prostore otvori to pogled na druge i na Boga. Onda moremo viditi svitlost, ka znači zaufanje.

slika: Pixabay