Srijedu, 1. februara okupili su se redovniki i redovnice, ki djeluju u Željezanskoj biškupiji, na skupno slavlje u Željeznu prilikom Dana posvećenoga života na Svićnicu. U prodiki pohvalio je biškup dr. Egidije Živković redovnike/ce kot “provokatere Božje ljubavi” i “utjelovljeno evandjelje” prem sve manjega broja kotrigov. Naglasio je, da će Crikva biti uvijek zajednica onih, ki svoj žitak na raspolaganje stavljaju Bogu i ljudem.

Prem duh današnjega vrimena s nerazumivanjem gleda na životni oblik redovnikov i redovnic, je pogled redovničkih zajednic na sadašnje nevolje neophodno potriban. Biškup naglasio je dalje, da je postao Bogu posvećen žitak po evandjeoski savjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti u društvu, orijentiranom na konzumu, s mnogimi egoizmi i nemarnosti jedna provokacija.
 

U istom izrazio je biškup dr. Živković i svoje osvidočenje, da će Crikva budućnosti uvijek biti i Crikva onih, ki svoj žitak stavljaju na raspolaganje Bogu i ljudem - “to je Crikva, u koj postoju redovničke zajednice, bilo kako”. “Redi ne samo da imaju budućnost, oni su budućnost Crikve, a i društva.” Hvalio je njihovim kotrigom “za žitak po evandjelju, strpljenje s Crikvom, sa slabošću vaše zajednice, s promjenami svita i s tim, ča si ljudi od njih očekuju i ča je dostkrat tako tudje” ter je ohrabrio nazočne.
 

Ne malo ki se pita: “Ćemo li zutra još biti, ... ča će se godati s našimi stani i instituti i kako moremo naš nalog predati novim upraviteljem?” U Austriji aktualno djeluje 4.500 redovnikov/ic s već od 450 podružnic. Područja djelovanja su šarolika, a struktura starosti sve viša ter se smanjuje broj redovnikov/ic. U istu dob su redi postali medjunarodni ter jur uvijek živu to, ča je mišljeno s univerzalnošću i katolicitetom Crikve. “Življena pluralnost” čuva od toga, da se “zadovolji s tim predanim, uvijek jur naviknutim ter se zatvori pred izazivanji budućnosti”.
 

Redovniki ne živu u svojem “idealnom” svitu za osamljeni samostanski zidina, nego “idu u susret ovomu svitu” - iako je on nesiguran i fragmentiran, pun upitnikov i prelomov, rekao je biškup dr. Živković. Oni “imaju hrabrost, da vidu ljude takove, kakovi su, a ne kakovi bi morali biti”. Mnogovrsnost zvanj u redovničkom nasljedovanju, veliki osnivači od sv. Benedikta, oca zapadnoga redovničtva, do Majke Tereze, “djelatnice po cesta smrti”, kaže po riča biškupa, “kako pažljivo, inovativno i pustolovno Bog ostvaruje svoj plan s ovim svitom i u svojoj Crikvi”.
 

Sve redovničke zajednice postale su kot pokus konkretnoga odgovora na nevolje društva, Crikve i svita, ustanovio je biškup dr. Živković dalje i nabrojio bolničarske, školske i misionske rede, rede prodikovanja ...

Ovo djelo nije završeno, i danas slišu odvisniki različne vrsti, osamljeni umirajući, odloženi novorodjeni, tlačene žene, ljudi prez doma, siromašni i gladni u vidik i opskrbu redovnikov/ic. Mnogi ljudi bi stoprv onda upamet zeli, kada ih već ne bi bilo, “ki i ča nam zaista fali”, rekao je biškup dr. Živković i naglasio, da se prem sve manjega broja vidi slijed “stupaline” redov ter je neizbrisivo ono, ča su poduzeli i ča danas činu, u Crikvi i društvu.
Na kraju hvalio je biškup i svim redovnikom/cam, ki su u velikom broju došli u stolnu crikvu.

slika: Diözese Eisenstadt/Markus Heuduschits