Rodjeni Petrovišćan, Vilmoš Harangozó, je 10. decembra 2022. inštaliran kanonikom Sambotelske biškupije. Tim je po 148 ljeti opet jedan Gradišćanski Hrvat postao kanonikom u Sambotelu (Štefan Krancz, rodom iz Gornjega Četara, je umro 1874. kot veliki prepozit u Sambotelu).
 

Dosadašnji časni kanonik i opat sv. Margarete od Pornova, Vilmoš Harangozó, je dao zgraditi tri nove crikve (1990. u Mlinarci , 1991. - 1993. u Serdahelu i 1999. u Pustari), za vrime njegove službe kot farnik u Kisegu je dao temeljito obnoviti crikvu sv. Emerika i Srca Jezuševoga. Izdao je hrvatski molitvenik “Ruža nebeska” za svoje Hrvate oko Mure a skupa s bivšim kisečkim farnikom Jožefom Nagy je izdao monografiju o crikvi Srca Jezuševoga.
 

Od 2006. do umirovljenja 2021. ljeta je vršio službu farnika u Kisegu a bio je i desetnik istoimenovanoga dekanata. Po umirovljenju se je nastanio u rodnom Petrovom Selu i onde pomaže u pastoraciji domaćemu farniku Tomašu Várhelyiju.
 

Novim kanonikom je inštaliran pri svetačnoj sv. maši u čast blaženoga mučenika Janoša Brennera u stolnoj crikvi u Sambotelu. Po javnom priznanju vjere i po potpisu Vjerovalovanja je obličen u kanoničku opravu i je praćen na svoje kanoničko mjesto (stallum) od velikoga prepozita Jožefa Brennera, brata blaženoga Janoša.

Novomu kanoniku najsrdačnije čestitamo i ga uključujemo u naše molitve!

slike: Timea Horvath