Draga dijecezanska obitelj, sestre i brati u Gospodinu!

Mjestov je, ka človika fasciniraju. Ovo su egzistencijelna mjesta, mjesta žitka, mjesta sastanka sa samim sobom, s Bogom i s drugimi, bližnjimi. Morje i jezero, pustina, brig, biblijska mjesta, mjesta u Jezuševom žitku i mjesta kršćanskoga poziva. Biblijski teksti u korizmi i u Vazmenom vrimenu govoru o tom.

Morje/Jezero.

Na ubrovi morja pozove Jezuš svoje prve učenike. Oni se odvezu van na jezero, da hitu mriže. On ide po vodi, po morju, slapi straha hitaju učenike simo tamo. Na ubrovi morja prepoznaju vazmeni svidoki Goristaloga. A dostkrat uči ljude iz plavčice.
 

Nije nek Gradišće pogodjeno od isušivanja jezera, manjkanja vodnih resursov, isušenja zemlje i laptov, ova skrb dostiže nas širom svita. Kakova će biti budućnost? Kršćani ne smu zatvarati oči, oni moraju priznati, da je i višina vode našega kršćanstva niska. Kršćanski žitak je za dost kršćanov nova samovolja. Vjera i žitak su se otudjili, Bog u svakidanjem žitku kumaj još postoji. Moremo moliti? Svečuju li se nedilje i svetki? Ne manjkaju samo svećeniki i redovnička zvanja, nego i pred svim vjerniki i oni, ki išću Boga.

Crikva, društvo, svit doživljavaju momentano nemirno, zburkano morje, slapi preopterećenja navaljivaju na nas: pandemija, raskol društva, boj u Ukrajini, migracija, manjkanje mira, svi strašni zahtjevi svita. Podražanje, osiromašenje, osamljenost prem društvene komunikacije, prevelika psihička razdraženost, grubni ton zahadjanja u politiki sa svojim populistički iskrivljenim licem ter mnoge osobne nevolje i skrbi.

Na ubrovi morja je Jezuš pozvao svoje učenike, da ga naslijeduju.

Krsna voda, blagoslovljena u Vazmenoj noći, spominja kršćane, da su nam u krstu i bermanju dani veliki dari. Biti kršćan znači, ostati u slijedu i stupini Jezuševoj. Kršćanski žitak se ne smi isušiti, kršćanska razina vode u društvu ne smi spasti.

Hvalim svim, ki se hrabro zalažu za to, da kršćanstvo kod nas zutra ne bude samo ostatak i relikt a duhovna zvanja ne nek jučerašnja stvarnost.

Pustina.

Ne samo korizma pred Vazmi je pustinsko vrime, pustina je već od geografije, ona je egzistencijelna. Skušavac je otpeljao Jezuša u pustinu. Pustina znači: izazivanje, odricanje, borba i bitka, obraćanje, riziko i šansa, ali i novi početak. Pustinu doživljavamo u našem osobnom žitku, u Crikvi, zvanju i društvu. Pustina je “ne” pohlepnji za bogat-

stvom, čašću i moću ter pozivnica na Jezušev način žitka. Ov način je jednostavan, odgovara stvarnomu žitku i je alternativan, pred svim nekompliciran. Tako je rečeno u Čini apoštolov o prvi kršćani: “Bili su stalni u nauku apoštolov i u zajedničkom lama-

nju kruha i u molitva. ... Prodavali su jerbinstva i posjedstva i razdiljali je, kot je bilo komu potribno.” (Čn 2,42.45)

Papa Franjo neumorno poziva na ovakov način žitka, da skupni stan našega svita ne bude bezobzirno ishasnovan, nego da se Božje stvaranje i njegova lipota dokažu. Mali koraki u svakidanjem žitku moru biti revolucionarni, morebit i karakteristični znak kršćanov.

Brig.

Jezuš ide na brig, povuče se, da bude sam i da moli. Na brig Tabor, brig Preobraženja, zame samo nekoliko svojih sobom, vidu slavu Božju i cilj, ki je nad svimi puti. Njegova Prodika na brigu ostaje velika karta - “Magna Carta” kršćanstva.

Na brigu Golgota postavan je Jezušev križ, njegovo unebostupljenje pred očima učenikov na brigu u Galileji postane ura rodjenja Crikve.

Brig kot istaknuto mjesto sa svojom širinom nije ni nam tudji. Slavlja, nedilje, svetki, shodišća, slavlja sakramentov, stani Božji, su posebna mjesta sastanka ljudi s Bogom, ona peljaju van iz svakidanjega žitka, iz izjednačenja, usmjerenja na sebe samoga ter pe-

ljaju u blizinu i nazočnost Božju. Od toga živi vjera, od sastanka s njim.

Sestre i brati, ova troja biblijska mjesta doživljavamo u svakidanjem žitku kršćanstva:

Jezuševa rič na morju: “Naslijeduj me!” misli nas, ar krstom i bermanjem smo mi pozvani.

Pustina govori: “Činite pokoru i vjerujte evandjelju!”, ar jednostavni način Jezuševoga žitka fascinira i se more živiti!

Brig kot mjesto sastanka s Bogom spominja na stalno obećanje Goristaloga: “Ne strašite se! ... ja sam s vami sve dane ča do konca svita!”, ar vjera živi iz nazočnosti Božje.

A k tomu još naša skupna vazmena prošnja s učeniki na putu u Emaus po zaokretni staza našega žitka: “Ostani s nami, Gospodine!”

Ova prošnja je ujedno i moja vazmena želja Vam svim!

Hvala, prošnja i pozivnica zaokružuju moje vazmeno pismo.

Hvala za potpor pri pomoćnoj akciji za varoš Charkiw u Ukrajini “Prozori za smrzeće”. Biškupu u Charkiwu se je kot skupni Martinov čin zemlje i biškupije moglo predati 40.000,- eurov.

I ovo ljeto prosim za Vaš velikodušni potpor pri našoj korizmenoj akciji, da moremo nadalje pomagati mnogim ljudem u nevolji.

A konačno pozivam prilikom mojega 60. rodjendana na svetu mašu zahvalnicu 15. aprila, subotu u Vazmenoj osmini, u 10.00 ura u stolnu crikvu.

S najboljimi vazmenimi pozdravi i blagoslovom

+Egidije

željezanski biškup