Gospodine biškupe, Vi se ravno oporavate od bolnoga betega koljena. Kako Vam s tim ide? Ča ste se s toga naučili?
 

Ov beteg je zaustavio svakidanji žitak, to je pravo korizmeno vrime, vrime pustine. Vračitelji su učinili čuda dobroga, terapije i infuzije su pomogle. I moje strpljenje je postavno na probu, nisam bio nesposoban za djelo, nikada mi nije bilo dosadno, čuda svega, ča je bilo ostalo, sam mogao udjelati, napraviti plane za buduće dane a morao sam donesti i odluke. Zbog ovoga betega sam se naučio imati već razumivanja za betežnike ter sve, ki djelaju na području podvaranja i skrbi za betežnike.
 

Vi gledate na jedan dio žitka, ki je pun iskustva. Spominjate li se na doživljaje, ki su napravili na Vas najveći utisak?

Odrastao sam siromašno i skromno. Gimnazija u Matrštofu, študije teologije, zaredjenje za svećenika, študije u Rimu, farsko dušobrižničtvo, ravnanje Hrvatske sekcije i odgovoran za hrvatsku crikvenu novinu “Glasnik”, generalni tajnik Austrijanske biškupske konferencije, zaredjenje za biškupa, delegirani pri Svitskoj biškupskoj sinodi o novoj evangelizaciji, za pitanja Europe nadležan biškup u COMECE, kontakti sa susjedskimi dijecezami i s indijskom partner-dijecezom Kanjirappally, ku sam mogao većkrat pohoditi, suradnja u ekumeni ter projekt prvoga pravoslavnoga samostana u St. Andrä am Zicksee / St. Andrä za Jezerom - sve to i još čuda već su bili lipi hipci u mojem žitku.

Manje lip je bio politijski pritisak u vezi postavljanja graničnoga plota na crikvenom tlu za vrime bigunske krize 2015., bolno je i, da raste broj onih, ki stupu iz Crikve, da se zgublja veza s Crikvom, da manjkaju svećenička i redovnička zvanja a tim u vezi i da manjkaju vjerniki. Trajan pečat ostavilo mi je i lučenje od ljudi, njihova smrt.

Ste gizdavi, da ste Gradišćanac?

Ja sam osvidočen Gradišćanac! Panonski človik pozna Željezni zastor, mjesto na rubu, čerašnje siromaštvo, danas je naše Gradišće most med Istokom i Zapadom. Europa diše obadvimi dijeli pluć, kako je to papa Ivan Pavao II. rekao pri svojem hodočasničkom pohodu u Gradišću.

Ča je karakteristično za Gradišćanca?

Jednostavnost i otvorenost, poznavanje svojih korenov i ćut za stvarnost, mnogovrstan angažman, vrime za razgovor, jilo, ali i gostoljubivost, ljubav prema domovini, većjezičnost i zakorenjenje u vjeri i u tradiciji.

Ča su momentano najveće skrbi, o čem premišljavate?

Kamo ide put: Crikva, društvo, gospodarstvo, klima, vjera, človik, pred svim mladi ljudi? Ne morem akceptirati neodredjenost - samovolju, nemarnost - ravnodušnost i relativizam. Žitak - to je već.

Imate vrimena za čitanje? Ke knjige momentano čitate?

Momentano čitam troje knjige: „Der Nachmittag des Christentums“ češkoga svećenika i znanstvenika Thomasa Halika. Knjigu „Geld“ autorice Marlene Engelhorn, kade ide za pravičnost u vezi poreza i podilenja. Ter „Alles, was wir nicht erinnern“ od Christiane Hoffmann, ona je kćer dvoje dice-biguncev, korespondentica u inozemstvu i urednica velikih novih.

Uzato još teološka stručna literatura i mnogi članki. Pozabiti nesmu se i dnevne novine, čisto polag gesla: Biblija i novine slišu dnevnomu čitanju.

Ča najvolite činiti? Kako hasnujete Vaše slobodno vrime? Sliši tomu i muzika?

Moliti i čitati, to je već od samoga zabavljanja u slobodnom vrimenu. Pohodi su meni jako važni. Rado pohodim moju majku, moju sestru i nje obitelj, rodjake, stare i betežne ljude, osebujno stare svećenike. Sa sinom moje nećakinje pišem domaću zadaću, s malim gajim i “muški večer”: igrati, gledati televiziju i uživati slatkariju. Rado kupujem ter imam nakanjeno, da neću zabiti “domaćega trenera”. Muzika i pjevanje mi je važno. Za Hrvate se veli, da imaju muziku u geni.

Ča je momentano za Vas veliko izazivanje?

Raskoli u društvu, sve veće radikaliziranje, teorije urote i zavjere, ke začudjuju i uvrijedjuju, potvaranja, manjkanje sloge u Crikvi i društvu, podražanje i tim povezano osiromašenje mnogih. Ophadjanje sa stvaranjem i strah mnogih ljudi od budućnosti. Jedno pitanje dostkrat postavim: Ča manjka, kada Bog manjka?

Krize nisu šanse, one su bolne i postavljaju čuda svega u pitanje.

Biškupi, 60 ljet stari, nesmu još misliti na mirovinu. Kako kanite suoblikovati budućnost?

Kot pastir kanim i u budućnosti doprinesti, da se naša biškupija duhovno, gospodarstveno i perzonalno tako uredi, da more bolje ostvariti glavne dimenzije Crikve, to su: nazvišćavanje, liturgija, karitas i koinonija - zajednica. Mi moramo sve učiniti, da predamo ov nalog budućoj generaciji ter imamo kot Crikva dužnost, da skupno nosimo, potpiramo i suoblikujemo naše društvo.

Ča si željite za rodjendan?

Zdravlje “tijela i duše” - ali ne za sebe!

Slogu, jedinstvo i mir u zemlji, u biškupiji, u ovom pogodjenom svitu, mir u Ukrajini i mir u srci ljudi. Željim sebi i našoj Crikvi duhovna zvanja, svećenike i redovnike i redovnice!

Osobnimi dari se meni neće načinjiti veselje, ja imam već nego tribam i nek morem hasnovati. Ča broju, to su Martinovi čini za ljude, ki su kod nas u Gradišću pogodjeni od siromaštva, i za obitelji, ke su u našoj partner-dijecezi Kanjirappally pri poslidnjoj poplavi zgubili svoje stane.

Intervju: Franz Josef Rupprecht

Martinovi čini

Biškupu Egidiju se osobnimi dari zapravo ne more napraviti veselje. Ali on će rado dare svojih gratulantov predati ljudem u nevolji, u našoj domovini i u našoj indijskoj partner-dijecezi.

Konto:
Diözese Eisenstadt Hilfe für Notleidende Burgenländer

IBAN AT115100081015303500

Zahvalnica za 60. rodjendan u željezanskoj stolnoj crikvi

Glasnik poziva vjernike na svetu mašu zahvalnicu subotu, 15. aprila u stolnu crikvu u Željezno, ku će u 10.00 ura slaviti biškup dr. Egidije Živković, a oblikovati limena glazba Svetojurja “Bauernkapelle St. Georgen”, ka isto tako slavi 60. obljetnicu, ter zbor “Pax et Bonum”.

slike: Željezanska biškupija, Viktor Fertsak