Utorak, 2. maja pozvala je Željezanska biškupija prilikom Svitskoga molitvenoga dana za duhovna zvanja na skupnu Božju službu u crikvi na Brigu u Željeznu. Sudjelovao je lip broj svećenikov i kotrigov redovničkih zajednic.
 

Svetu mašu predvodio je biškup dr. Egidije Živković i ustanovio: Duhovna zvanja su sve druge nego samoostvarenje ili zaposlenje u slobodnom vrimenu. A i postmoderni človik otvoren je za vjerska pitanja. Duhovna zvanja su zahtjevna, a u istu dob i seizmograf toga, kako živ je narod Božji. Prez duhovnih zvanj bi usahnuo kršćanski žitak ali i društvo.

Svako zvanje, posebno duhovno, počne sa slušanjem, otvorenošću i budnošću i pelja na “put, ki stavlja sve na jednu kartu”, rekao je biškup. Pritom ne moru biti početna motivacija ni “snaga za izdržanje” pitanja, kot n. pr.: Ča morem “ja” nastati? Kako morem “ja” sebe ili “moj kršćanski žitak”ostvariti? Kako morem ja najti smisao svojega žitka? Ograničeni pogled na “vlašćega” Boga, “za sebe skrojenoga”, ter postojeći individualizam zakrivaju zvanje.
 

Ali poziv i zvanje ne počne s pitanjem o služba, ni za pinezom i slobodnim vrimenom: “Zvanje nije work-life-balance, nego životni model, dar, zadaća, ka se ne more miriti s funkcionalnošću ili društvenom uvjerljivošću”. Nije poziva prez poseguranja ni prez duha Goristaloga, “ki nas otpelja van iz apatije i osposobi na simpatiju i empatiju”, naglasio je biškup dr. Živković.

Ljetos drži se Svitski molitveni dan za duhovna zvanja jur po 60. put. Ali prem ove duge tradicije “smo jako osiromašili, ča naliže pripravnost, prihvatiti i ostvariti posebni životni način naslijedovanja Kristuševoga”, iako se uvijek nanovo dogodi presenećenje. Naredno će biti već uzrokov, zač se poziv na svećeničtvo, redovničtvo i dijakonat samo sporadično čuje.

Ali prem svih vjerskih i egzistencijelnih erozijov nije ni postmoderni človik postao manje religiozan. Današnje vrime i generacija nisu “Boga zgubili iz očiju, nisu postali tvrdokorni i gluhi, kada ide za Boga”. Ali mnogo svega se je preminilo, važnosti su druge, a ipak po riča biškupa dr. Živkovića: “Bog nije zaposlenje u slobodnom vrimenu, nije posao po volji i želji, nije slučajni dogodjaj”.
 

A konačno pitao je biškup: “Kako govorimo o duhovni zvanji i ča činimo?” Otvorenost za poziv triba molitvu, učinkovit potpor, ohrabrenja puno svidočanstvo vjere svih vjernikov. Pravo zvanje je uvijek “povezivanje Božjega poziva i slobode človika” ter dinamična veza izmed Boga i človika kot partneri razgovora, citirao je biškup dr. Živković iz poruke pape Franje za Svitski molitveni dan za duhovna zvanja.
 

Duhovnikom i redovnikom hvalio je za njihovo svidočanstvo ter je ohrabrio na govor, “ki poziva i dobavi”: “Kršćanski žitak nije neugodna dužnost. Kršćanski žitak je doživotni rast u osobno pozvanje.”

Slika: Franz Josef Rupprecht