Povezanost celjanskomu hodočasnomu mjestu je počela jur u prethodni stoljeći. Slika 1933. ljeta kaže, da se je na ovom “Hrvatskom Celjanskom jubileumskom shodišću”, ko je bilo od 4. do 7. septembra 1933., proslavilo “10 ljet skupno hrvatsko shodišće” ter jubileji “400 ljet Gradišćanski Hrvati”, 250. obljetnica oslobodjenja Beča od Turkov (1683.) i 19 stoljeć, da je Sin Božji donesao svitu otkupljenje.
 

Najstarja slika iz našega sela, ku smo dosada našli, je iz 1906. ljeta. Ona kaže ženu i divojku s tipičnimi hodočasnimi križi, nakinčeni cvijećem. Ove križe su divojke ča do ljeti po Drugom svitskom boju nosile poprik ramen, kada su ulazile u domaću crikvu. Neki su hodočastili i bicikli, kako kaže slika iz jubilarnoga ljeta 1933.
 

Mi se trsimo obdržati ovu vrijeda petsto ljet staru navadu hodočašćenja u obljubljeno Celje.
 

Starji shodišćani se danas rado spominjaju na čase, kada su se kolesi odvezli ili išli piše u Rasporak na vlak, odanle dalje i konačno iz St. Pöltena dalje u Celje. Na putu se je molilo i jačilo. Spavali su na slami u kloštri ili u crikvi. Kasnije se je vozilo na shodišće u Celje - ča do danas busi i privatno. Jedna osoba, ka se ovde more spomenuti je sakristanka Ana Bintinger, ka je desetljeća dugo organizirala shodišća u Celje, kot kipići kažu. Svi farniki naše fare su do danas podupirali inicijative.
 

Prvo cogrštofsko shodišće piše u Celje je bilo 2005. ljeta. Gabriela Altenburger, ka je deset puti organizirala shodišće, se spominja:

„Najprvo je to bila moja jaka osobna želja i zahvalnost, da hodočastim Majki Božjoj Celjanskoj. Pak su se slučajno ili kroz Božju sudbinu pridružili i neki drugi Cogrštofci, ki su imali sličnu ali i posebnu vlašću potrebu. Tako su me bili nagovorili, da organiziram ovo shodišće.

Nadahnuti sa skupnom željom dostignuti cilj, je postao put doživljaj pun tolerancije i priskočnosti i mogli smo postignuti ov cilj samo uz medjusobnu pomoć i oduševljenu zajednicu. Prem svih poteškoć i naporov nijedan nije ni zdvajao, nego svaki pojedini je uložio svoj dio, iako nek dobrim raspoloženjem, i tako doprinesao uspjehu ovoga prvoga cogrštofskoga hodoćašćenja. Tim je to nastao neopisiv, neprispodobljiv i jedinstven doživljaj za nas sve.“
 

Da tradicija ide dalje, je Ana Šoretić preuzela organizaciju shodišća piše u Celje 2015. ljeta do danas. Seoski i stranjski, mladi i starji hodočasniki se rado pridružu grupi, ka zame u molitvi svako ljeto i cijelu faru sobom na put.

Pomoćna sprohodnica je cogrštofskim i mnogim drugim hodočasnikom knjiga “Korak za korak” - ku je Ana Šoretić prilikom nje službe kot organizatorica izdala 2018. ljeta.
 

Dvakrat - 1991./1992. i 2017./2018. ljeta - je prebivala Putujuća Marija u Cogrštofu. Tako jako je falila Putujuća Celjanska Marija u cogrštofskoj crikvi, da stoji sada na mjestu, kade je stala pri svojem prebivanju, Celjanska Marija od kamentitoga driva.

Slike: Ana Šoretić, Gabriela Carić