I u našoj fari nisu shodišća izmišljenje 21. stoljeća, nego su bila navadna jur i u stari časi. Vjerojatno su onda hodočastili piše ili konjskimi zapregi, ar nisu imali druge mogućnosti, prije nego su krenula shodišća autobusom ili vlastitim autom.

Postoju i slikovni dokumenti iz naše fare, ki svidoču redovita shodišća jur pred Drugim svitskim bojem, ali i po tom, negdje od 50-ih ljet prošloga stoljeća (kronika 750 ljet Štikapron).
 

Kada su potkraj 70-ih ljet prošloga stoljeća počela hodočašća, znači shodišća piše u Celje, su se mnogi hodočasniki iz naše fare pridruživali drugim grupam iz okoličnih far, da bi piše hodočastili. Tako je rasla ideja vlastite farske grupe i 1984. je krenula prva grupa od 15 ljudi u Celje (vjerojatno) prvi put po Drugom svitskom boju. Bili su devetimi iz naše fare i šest gostov iz okoličnih far.

Pravoda, prvi put se uvijek zapamti. Ali ovo prvo hodočašće, znači pišačko shodišće, bilo je ipak ča posebnoga, ar se je ondašnji željezanski biškup ddr. Štefan László zaustavio na svojem putu k hrvatskomu shodišću, da pozdravi i blagoslovi nas hodočasnike, kada smo se po napornom putu gori na “Križevski brig” (Kreuzberg) poslidnji put odmarali kod “Škuljevoga križa” (Luckertes Kreuz). Po nekoliko prijateljskih riči se je biškup László odlučio, da nas piše otprati zadnje dva kilometre u centar, a zatim je još i lično peljao naš ulaz u baziliku. Bio je to izvanredan i svetačan početak pišačkoga hodočašća iz naše fare, ali ujedno i nalog da to nadalje nastavimo.

U početku je naše pišačko hodočašće bilo praćeno molitvami i pjesmami, ali jur već od 25 ljet dugo ispunjeno je i s meditacijami, tako da se sudioniki znaju i diblje baviti hodočašćem. Na putu smo se dakle bavili sa samim hodočašćem, Majkom Božjom kot voditeljicom i zagovornicom i nje naravom, bavili smo se i s mnogimi aspekti naše vjere i kako bi pronašli novu blizinu k našoj vjeri kroz Veliku Majku Celjansku.
 

U medjuvrimenu je u našoj fari pišačko hodočašće pod peljanjem mag. Nikole Mitrovića, ki je preuzeo organizaciju 2016. ljeta od svojega oca Gerharda, postalo tradicija, ka se neprekidno provodi od 1984. ljeta, dakle i za vrime pandemije. To znači da ćemo u ovom ljetu stoljetnoga jubileja hrvatskoga shodišća izvršiti i naše jubilarno 40. hodočašće. Od 15 sudionikov prvoga ljeta je grupa u ovom ljetu narasla na već od 40 pišačev, prem mnogi, ki redovito idu, ne moru projti ovo ljeto zbog različnih drugih terminov. Osobito se veselimo, da je pišačko hodočašće iz naše fare obogaćeno s mladimi hodočasniki, od dice do mladih, ki se hrabro pripravljaju na dugi i naporni put.

Ufamo se da će se pišačko hodočašće iz naše fare moć nastaviti i u budućnosti.

Po zagovoru Blažene Divice Marije Celjanske ćemo uspjeti uz Božju pomoć!

Slike: dr. Gerhard Mitrović