Uzlopske “raspete divojke” u Celju

Uzlopci su usko povezani s Blaženom Divicom Marijom. Ona je patrona, čuvarica i zagovornica sela. Već od 700 ljet stara uzlopska crikva je dugo vrime bila najpoznatije hodočasno mjesto željanskoga kraja. Kada još nije bilo ni Lovrete, ni željezanske crikve na Brigu su Hrvati šetovali Uzlop na shodišće. Zbog toga su morali crikvu 1592. ljeta znatno proširiti. Iz poreznih zapisov znamo, da je crikva imala pet oltarov. Tako si moremo predstaviti, kako velika su bila shodišća. Na svakom oltaru se je naime na dan smila služiti samo jedna maša. Pozlaćena milosna štatua Divice Marije je stala na stupu pred glavnim oltarom, a na oltaru je bila slika Unebozeća Blažene Divice Marije. Glavni oltar su Turki pri napadu 1683. ljeta zničili. Sadašnja kip Nebeske Kraljice s Ditetom potiče iz prve polovice 17. stoljeća. Za vrime jozefinizma je prestalo poštivanje Uzlopske Marije pri shodišći. Ali duže vrime su u crikvi još visile berle/štake i vošćani reljefi ruk i nog i druge devocionalije, ke su govorile o tomu, da su ljudi ovde ozdravili po zagovoru Majke Uzlopske. Svoju Divicu, ka u naručju nosi Jezuša, su na velike svetke oblačili u svetačnu pratež. Po prepovidi shodišćev su pratež darovali crikvi u Štucinu (Stotzing). I svaki put, kada se Uzlopci otpravu piše na shodišće u Lovretu, idu pohoditi tu Štucinsku Mariju.
 

Kada su prvi Uzlopci počeli hodočastiti Mariji Celjanskoj do sada još nije istraženo. Fotografije svidoču, da je to bilo pred već od 100 ljet. Pokidob je Uzlop od 1897. ljeta početo imao željezničnu postaju, moremo pretpostaviti, da su se Uzlopci od onda vlakom vozili u Celje, ako nisu išli piše. Kada su se Hrvati iz 12 sel 4. septembra 1923. ljeta iz Ratištofa (Rattersdorf) odvezli vlakom na prvo skupno shodišće, med 268 registrinanimi hrvatskimi shodišćani vjerojatno nije bio nijedan Uzlopac. Oni su se stoprv kasnije pridružili skupnim shodišćam.
 

Raspete divojke

Iz zapisa u kroniku Uzlopa znamo, da su uzlopske divojke u Celju od željezničke postaje do bazilike išle raspetih ruk. Na ramenu su nosile hodočasničku palicu i tako su ulazile u crikvu i se legle pred Majku Božju. Ovim divojkam, ke su kot znak pokore rasplele svoje kose i raspušćanimi vlasi bile u crikvi su govorili “raspete divojke”. Po zadnji put su Uzlopke ovako ušle u celjansku baziliku 1964. ljeta. Po povratku iz Celja su “raspete divojke” i u Uzlopu išle u procesiji u crikvu. Sprohadjali su je i mnogi stanovniki iz sela. Iz kronike znamo, da su divojke nosile vidne haljine, “celjansku palicu” zliva i zdesna nakinčenu cvijećem pak u svakoj ruki još goruću sviću. Na glavi su imale bijelu korunicu od voska. U crikvi su se raspete divojke pred oltar i pred kip Blažene Divice Marije povalile na tla i su tako dugo ležale, dokle su ljudi ispjevali pjesmu: “Agnjac Božji, oprosti, drži nas va milosti, sve grihe oprosti nam. Marija, pomozi nam”. Potom su se digle, a po kratkoj večernji s blagoslovom su doma završile svoje shodišće.
Uz organizirana shodišća su pojedini Uzlopci i na svoju ruku putovali u Celje. Tako se je na priliku 1956. ljeta grupa od pet biciklistov otpravila k Celjanskoj Mariji (vidi sliku). Bili su med prvimi Hrvati, ki su se biciklom otpravili med štajerske brige na shodišće.
 

Putujuća Celjanska Marija

Prilikom 50. obljetnice skupnih hrvatskih shodišćev u Celje je dugoljetni organizator tih shodišćev, prelat Martin Meršić mladji za dar dostao kopiju Celjanske Marije. Ova kopija od onda putuje iz sela u selo. Ona je 1987. ljeta iz Širokanov (Allersdorf) u fari Ketelj (Neumarkt im Tauchental) došla u Uzlop, a ljeto dan kasnije su ju Uzlopci predali Čajtancem. Po drugi put su ju Uzlopci primili 2014. ljeta. U medjuvrimenu je znatno naraslo poštovanje toga putujućega kipa Divice Marije Celjanske. Kroz cijelo 2014./2015. ljeto su u Uzlopu priredili 34 shodišća - tako i Prvo tamburaško shodišće - i 32 procesije, a ukupno 6000 hodočasnikov iz 39 različnih far Gradišća, Beča, Ugarske, Slovačke i Dolnje Austrije se je došlo pomoliti Divici Mariji.
 

Piše u Celje

Ne postoju zapisi o tomu, kada su hodočasne grupe iz Uzlopa po prvi put bili piše u Celju. Ali znamo, da se početo od 1995. ljeta otpravi svako ljeto grupa Uzlopcev piše na 140 km daleki put Almi Mater Gentium Slavorum (Milostivnoj Majki svih Slavenov) u Celje. Ljetos će ih biti opet već od 20. Sprohadjat će je hodočasni križ, ki će putovati iz ruke u ruku. Nosit će ga on, ki u tišini, povezan s prirodom, kani moliti i prositi Križevanoga za ispunjenje nakanov, zbog kih se je piše otpravio k Nebeskoj Majki, Mariji Celjanskoj, ku u domaćem selu poštuju, zazivaju i kot Majku Božju Uzlopsku.

Slika: Franc Schuster, Gerhard i Engelbert Šumić, Mirko Sinovac i Karl Schuster su se bicikli otpravili na shodišće u Celje.

Slike: Günter Schumich/jč/HN/Anna Scherfler