Opaske k pozdravu u Juri
 

70. Djelačko shodišće Željezanske biškupije je ča posebnoga ter nas ovo ljeto pelja na osebujna mjesta i cilje. Ovo shodišće je starije nego je biškupija, ali ne moremo si predstaviti, ča bi dijeceza bila prez njega.
 

Ovo shodišće je zrcalo ljudi našega Gradišća, dobar dio zapadno-ugarske tradicije, neko kretanje na put, u kom su uvijek svi našli mjesta ter tako i danas: vjerniki nimškoga, hrvatskoga i ugarskoga jezika, stariji i mladji ljudi, pred svim oni, ki su potpuno stali ter i danas stoju u izazivanji žitka, dostkrat i oni, ki nisu mogli misliti na druga putovanja i odmor.

Ovo shodišće se zove djelačko shodišće, ali u istu dob je ovo i manje i već.
 

Manje je ovo shodišće, ar zapravo ne odgovara ovomu nazivu. Jur dugo ono već nima klasični profil djelačic i djelačev, morebit ovoga profila i nikada nije bilo, ako se točno gleda rič “djelačko shodišće”. A u istu dob je ovo i već nego “djelačko shodišće”: ono je i ostaje shodišće ljudi, ki djelaju, shodišće žen i muži, ki svoj žitak definiraju gledeć ga početo od djela - a ne početo od zabavljanja u slobodnom vrimenu ili od uživanja; ono je shodišće ljudi, ki se skrbu i alduju za druge ljude, ter za nje neumorno djelaju i se zalažu.
 

I danas je kod nas naredno već pendlerov nego drugdir u Austriji. To nije sramota ni dokaz siromaštva. Prez nas Gradišćancev bi Beč bio jur davno osiromašio, svagdir se cijeni naš know-how, naše zalaganje, naša marljivost. Obrtniki, poduzeća, učitelji, vračitelji, akademičari - nje se išće i želji, a već ko ravnateljstvo u Austriji nahadja se u dobri ruka nas Gradišćancev.

Voziti se svaki dan iz doma dalje na mjesto posla i djela, to danas nije veliko zahtjevanje ili preopterećenje, niti ima negativan naglasak. I mi bi osiromašili ter bi se i naša infrastruktura zrušila, ne bi dnevno tisuća žen i muži došlo u naše Gradišće i prošlo širom Austrije. Zato smo zahvalni - to svisno velim ovde u Juri, ovom starom biškupskom varošu, ki ima mnogo dalje od poslov dijeceze veliko značenje ter nas povezuje sa starom Ugarskom. Stariji med nami poznaju ovu povezanost: Győr/Jura i Szombathely/Sambotel su naši koreni, glavni varoši i centralna mjesta prelaganja našega žitka kroz stoljeća. Neki od nas su još zapisani u krsni knjiga, ke se čuvaju ovde u Juri u farski arhivi, a nisu samo arhivari, ki po zvanju nesmu staviti granice ter rastavljati i lučiti.
 

Granice, ke ovo ljeto našim djelačkim shodišćem prekoracamo, su državne granice, ali nisu granice med ljudi, nisu kulturelne ni etničke granice. Sveti Martin, ki je zagovornik i naše zemlje i naše biškupije, sveti Štefan ugarski, kralj, sveti Ladislav - oni nas povezuju, a pred svim Majka Božja Marija, u mnogi crikva poštovana, ka je diboko upisana u mnoga srca ljudi, Marija, ku mi i ovde u stolnoj crikvi u Juri poštujemo u milosnom kipu kot žalosnu, Krvne suze točeću Divicu Mariju, ter i kod nas u Svetici ili u Željeznu na Brigu, ovo su skupna domaća sela, zavičaji za nas sve.
 

Umjetnost i kultura ne stavljaju granice, ovo izražajno kažu i slike i freske poznatoga austrijanskoga slikara baroka Franza Antona Maulbertscha ovde u ovoj restauriranoj i renoviranoj katedrali.

Ča je Crikva i ča ona neka bude, to kaže i ovo skupno shodišće: narod Božji na putu. Puti su raznoliki, različni, dostkrat teški, ali smisla ima, pojti ovimi puti i po nji koracati.

Nek on, ki nima ufanja i povjerenja, ne krene na put, nego ostaje stati. Ki vjeruje, posegura se krenuti na pute zaufajući, da je On put, žitak i istina.

Ki vjeruje, nikada nije sam!
 

U ovi dani kreće Crikva na put, Sinoda širom svita je velik skok najper, ali i u naše vrime - u danas. Molimo i prosimo za sve kotrige Sinode, da Duh Božji sprohadja slušanje i premišljavanje, ter molimo za hrabrost, biti Crikva u vrimenu, ko je umorno ča naliže Boga.

Iz ovoga shodišća more izrasti čuda dobroga za nas, naše biškupije, za našu Crikvu, naše društvo, za našu sjedinjenu Europu.

Neka ovo shodišće nadalje raste, u budući trideset ljeti i dalje od 70. i 100. shodišća, ar ono, ča je dobro, to nikada nije staro i zastarano, nego uvijek traženo i moderno.
 

Hvalim Vam svim, osebujno svim onim, ki su jur uvijek htili sudjelovati, hvalim našemu biškupu Egidiju za pratnju na putu, hvalim biškupu Andrásu Veresu za gostoprimstvo i njegovu povezanost, hvalim organizatorom ovoga shodišća, svim onim, ki su nam ovo shodišće omogućili ter pred svim hvalim ovomu Bogu Jezušu Kristušu, ki uvijek ide s nami i je uvijek na strani ljudi.

7. i 8. oktobra predvodit će biškup dr. Egidije Živković ljetošnje 70. Djelačko shodišće, čiji cilj je Požon (Bratislava), Jura i Pannonhalma.

Subotu, 7. oktobra je u 10.30 ura sveta maša u stolnoj crikvi u Požonu ter će se otkriti spomen-ploča na domaćem stanu prvoga željezanskoga biškupa ddr. Štefana Lászlóa prilikom njegovoga 110. rodjendana (25. februara).

U 20.00 ura pobožnost u katedrali u Juri, ku ćedu držati biškupi András Veres i Egidije Živković, a slijedi ophod sa svićami.
 

Nedilju, 8. oktobra je u 8.15 ura sveta maša u crikvi opatije Pannonhalma, ku ćedu svečevati željezanski biškup Egidije Živković i nadopat Cirill Hortobágyi OSB. Potom moru vjerniki pogledati opatiju.

Slika: Biškupija Željezno