Fare Nimška Čenča, Pinkovac, Nova Gora, Sveti Mihalj i Tobaj – sve u kotaru Novi Grad – činu od 15. oktobra jedan dušobrižnički prostor, čiji zagovornik je blaženi mladić Carlo Acutis.

S utemeljenjem dušobrižničkih prostorov kani Željezanska biškupija omogućiti, da se općine daju nanovo na put. Ovde ide za pastoralne jedinice, ke postanu spajanjem većega broja far.

Resurse vezati, jačati i učiniti upotribljive
U dušobrižničkom prostoru preuzmu timi različne pastoralne zadaće, ke je dosada jedna fara izvršila sama, ali ke bi se mogle skupno bolje ispuniti – n. pr. priprava na primanje i podilenje sakramentov, duhovne ponude, shodišća, skupna naobrazba i priredbe. Farski savjeti zasiguraju obaveznu kooperaciju u dušobrižničkom prostoru.

Pritom fare nadalje ostaju u svojoj samostalnosti odnosno identitetu postojati ter neka budu ojačane. Tomu odgovarajuć neka dušobrižnički prostor pomaže, da se povezuju resurse i učinu upotribljive, on neka potpira duhovnu obnovu općin, zasigura otvaranje far prema susjedskim faram ter tako stvori propustljivu dušobrižničku mrižu. On neka bude “zajednica zajednic kršćanskoga žitka”.

Uloga dobrovoljne suodgovornosti postat će jača. Oni su ohrabreni, preuzeti zadaće, ali pritom točno ograničiti zadaće, da se ne bi stvorilo preopterećenje. U biškupiji su dvi kontakt-osobe u uskoj vezi s dušobrižničkimi prostori; sada su to mag. Erich Unger i Mario Bachhofer, MEd.
 

Povezani, ali ipak samostalni
Pojedini farski savjeti i samostalna uprava svake fare nadalje postoji. Ali povezivanje neka se u dušobrižničkom prostoru goda onde, kade se čini da ima smisla i da je potribno. I financijski posli ostaju nadalje u odgovornosti pojedinih far i filijal. Suradnja neka ali bude šansa, da se zarad skupnih bogoslužnih mjestov smi vjera slaviti i u drugi crikva, ili da se skupno planiraju putovanja ili priredbe.

Svećeničku službu u fara dušobrižničkoga prostora vršu kot i dosada farnik Kurt Aufner i farski moderator David Grandić. Oni naglašuju: “Cilj našega dušobrižničkoga prostora nije smanjenje svećenikov, nego suradnja svećenikov, dijakonov i dobrovoljnih djelatnikov”.

Živković: Čitati znake vrimena, posegurati se na nove pute
Dijecezanski biškup Egidije Živković je pri svetačnoj svetoj maši prilikom utemeljenja dušobrižničkoga prostora spomenuo na to, da si odgovorni u dijecezi stavljaju cilj, “čitati znake vrimena i posegurati se, novo kretati na put”. Glavna točka pastoralnoga puta dijeceze da je osiguranje na krsni poziv – “pred svimi strukturnimi preduvjeti”. Svi kršćeniki nosu i podržavaju dušobrižničtvo i su glasitelji evandjelja, svećeniki neka postojeće sposobnosti vjernikov išću, jačaju i povezuju.

Ime dušobrižničkoga prostora neka po riča biškupa bude program: “Blaženi Carlo Acutis, ki se zove i 'blaženik interneta', u isto daje nalog, da se dica i mladi uključu i zamu sobom na put. Pritom željim čuda hrabrosti, snage, izdržljivosti/stalnosti i strpljenja.”

Nadaren školar-misionar
Patron novoga dušobrižničkoga prostora Carlo Acutis (1991. – 2006.), je bio nadaren školar-misionar u Italiji, ki se je i karitativno zagalao za ljude prez domi i krova. Bio je oduševljen computerfreak i je sastavio online-izložbu o euharistijski čudesi. U mladi ljeti kot teenager obetežao je od leukemije. Carlo Acutis preminuo je 12. oktobra 2006., stoprv 15 ljet star. Stotine su došle na njegov pokop. Pred trimi ljeti je Carlo Acutis u Asizu proglašen blaženim; njegov svetak (12. oktobar) je vrimenski blizu otvaranja dušobrižničkoga prostora.

Čuda sel i područnih zajednic
Novi dušobrižnički proctor sastoji se od čuda sel i područnih zajednic. Fara Nimška Čenča (Deutsch Tschantschendorf) je tipična pelda. Njoj slišu mjesta Nimška Čenča (Deutsch Tschantschendorf), Hrvatska Čenča (Kroatisch Tschantschendorf) i Tudorica (Tudersdorf).

Fara Pinkovac ističe se svojom impresivnom farskom crikvom, ka je zgradjena po plani prof. Karla Holeya, katedralnoga graditelja u Beču-Sv. Štefan, ter svojimi trimi krugli turmi u oči spade. U crikvi je 19 drivenih gredov, na ki su na pročelju, najprnjoj strani, napisane rečenice molitve Gospodinove “Oče naš” a odzada rečenice molitve “Zdrava Marija”. Dvojezičnost sela kaže se i pri sveti maša i pobožnosti, ke držu farski moderator David Grandić, dijakon Vili Jandrišić i tim, ali dominira hrvatski jezik.

Fara Nova Gora more u crikvi pokazati oltar, čija ploča je od okamenjenoga driva, ko je najdeno u Ariconi ter je 220 milijuni ljet staro. Ova okamenjena ploča sadrži minerale kot jaspis, ahat i kalcedon. Ali jedinstven je i dolnji dio oltara, ar je to žilje prastaroga stabalja. U fari se jur 170 ljet dugo živi dvojezičnost – duže nego bar kade drugdir u današnjem Gradišću.

Fara Sv. Mihalj ima izvanrednu crikvu. Nutarnji prostor oblikovao je jedan redovnik samostana Sekava (Seckau) u Beuronskom stilu. Oltari i crikvene klupi načinjene su u Sekavskoj umjetnoj stolariji. Uz crikvu nahadja se farski dom “Josef Wessely stan”, ki je u ovoj krajini obljubljeno mjesto za priredbe. Viditi se more i štatua Bl. Divice Marije, ku su darovali stanovniki, ki su se iselili u Ameriku. Jedan dio sela, ki sliši Sv. Mihalju je Šaledrovo (Schallendorf).

Fara Tobaj je poznata po Tobajskom Vrhu (Tobajer Kogel), na kom se nahadja hodočasnička kapela. Prije je u njoj bila posebna Pieta, ka stoji sada na bočnom oltaru farske crikve. Potiče iz ljeta 1646. i da je izrizana iz jednoga kusa lipovoga driva. Važan dio sela je Žajčje Selo (Hasendorf).

Ali živ je crikveni žitak i u filijala ovoga dušobrižničkoga prostora. Ovo su Gamištrof (Gamischdorf), Punić/Punice (Punitz) i Mala Borta (Rauchwart), kade su svagdir lipe stare crikve.

Slike: Sonja Radakovits-Gruber