Martinja 2023. - Ljeto svetoga Martina 2024.
100 ljet zemaljski patron sveti Martin

Drage Gradišćanke, dragi Gradišćanci

i svi, ki u našem Gradišću živu i djelaju!

Biškupljevo “pastirsko pismo” za Martinju ima tradiciju. Ljetos željim pisati svim Gradišćankam i Gradišćancem i prositi za Vašu pažnju. Uzroku tomu je: Sveti Martin - 100 ljet zemaljski patron Gradišća. Postati dijecezanskim patronom, to mu se je stoprv 40 ljet kasnije ugodalo.

Gdo je sveti Martin?

Martin se je narodio oko 316. ljeta u Savariji, u Sambotelu (Szombathely/Steinamanger) u rimskoj provinciji Panoniji, umro je 8. novembra 397. blizu Toursa u Francuskoj, njegov grob je već od 1500 ljet magnet za hodočasnike. On je bio utemeljitelj zapadnoga redovničtva, prvi ne-mučenik, ki je proglašen svetim. 371. ljeta je protiv njegove volje proglašen biškupom u Toursu. Posebno je poštovan na panonskom području, biškupije, samostani, crikve, fare i mjesta nosu njegovo ime, i u Gradišću. Vrlo bogate su i navade okolo Martinje: ugovori su zaključeni, sajmi i plaćni dani održani, ophodi prilikom Martinje i ophodi s laternami, svetačne gošćine s guskom, novim, mladim vinom i Martinjskimi roglići, blagoslov i kušanje vina, Martinjski oganj, Martinjski blagoslov i Martinjske jačke pokazuju na njega.

Mi svetomu Martinu nismo tudji!

Kakovu vezu ima sveti Martin s Gradišćem?

Uzroki tomu, da je sveti Martin postao zemaljski patron, su u prvom redu politijski a manje vjerski. Želja je bila, razlikovati se od stare ugarske domovine, ka je poštovala svetoga Štefana. Zapadna Ugarska, današnje Gradišće, je ča naliže gospodarstvo, strukture i kulturu, oslabilo, osiromašilo i bilo pozabljeno. Nekoliko tisuć ljudi je vidilo svoju budućnost u iselenju. Kot vlastita savezna zemlja kumaj sposobna za preživljenje, tribala je novi identitet. Tako je prosila gradišćanska zemaljska vlada u pismu adresiranom na Apoštolsku administraciju Gradišća, da uzdigne svetoga Martina zemaljskim patronom Gradišća. A duralo je čuda ljet: Svitski boj, nacionalsocijalizam, brisanje Gradišća s zemljopisne karte, zničenje židovskoga žitka, prognanje Romov i prema Crikvi neprijateljsko agiranje nisu dali zaživiti zemaljskomu patronu. Ovo je dio naše povijesti, ona se nesmi potisnuti.

Ča se danas sviti i sjaji kot dobrostanje, nije samo dobro, dostkrat se za fasadami mrvi i raspada. Siromaštvo postoji, zblud i raskidanost, nenavidnost, pohlepa, zaduženje i okrivljavanje, ogovaranje i netolerancija. Već ča je u prošli ljeti postalo jače, apeli na toleranciju se dostkrat nesaslušani zgubu. U društvu, u kom je uspješan on, ki se probija laktom, ni Bog nima mjesta, on bludi. Bog ostaje tudjinac u vlašćem stanu. Crikva kot narod Božji i zajednica vjerujućih je za mnogo koga uštarnula kot nepokretna institucija ter uzato i sumnjiva, da prodikuje vodu a pije vino.

Boj je opet nova stvarnost. Gospodarstvo nestručno djeluje, strahi od budućnosti, zničenje okoline, urote, big i prevladavanje tudjega, nepovjerenje i sumnja prema znanosti ne činu žitak vridnijim. Čini se: Mi živimo u preobrnutom svitu, ki je zgubio ravnotežu, budućnost slabi i zgublja moć i snagu.

Zato je danas potriban sveti Martin!

Čemu nas sveti Martin ohrabruje?

Biškup ne daje recept, superintendent će se malo pozivati na ovoga sveca. Odgovorni na području politike u zemlji, socijalni partneri, gospodarski šefi, pedagogi i farniki nećedu stalno spitkovati svetoga Martina. Ipak ali nosimo mi svi odgovornost.

Mi moremo osnovati pomirenje, svladati zblud i se posegurati, zalagati se za mir.

Mi moremo suoblikovati žitak na svi njegovi područji, zalaganje, ko nas izaziva.

Mi moramo u Crikva, politiki i društvu postaviti ono skupno pred ono, ča nas dili i razlučuje. Narodne grupe u našoj zemlji i skupno zahadjanje u ekumeni Crikav su veliko obogaćenje.

Mi bi se tribali skupno razgovarati, digitalno povlačenje u eho-sobe socijalnih medijov goni nas u nimost virtuelnoga svita. Televizijski ekran ne nadomješćuje sastanak.

Potribno je poštovanje ljudi. Dica i starci, hendikepirani, betežni, podvaranja potribni, djelajući i za djelo nesposobni, nerodjeni i pokojni imaju mjesto u našem žitku.

Solidarnost, sućut i milosrdnost moramo pisati velikim slovom. Žitak prez empatije i simpatije usahne i propade.

Gostoljubivost je jezik srca. Nek on, ki si s drugimi dili žitak, dobene. Novi doseljeniki u našoj zemlji su obogaćenje, nijedan nesmi ostati tudji.

Mi moramo kovati ufanje, nje nesmimo zgubiti. Žitak je već nego zabava i kabaret.

Crikva je šara. Stalno obnovljenje sliši k Crikvi, nek onda more se u žitku zažiljatiti. Sinoda u Rimu nam kaže: Crikva je na dobrom tragu. Nje nalog je: “Ljudem biti na raspolaganje!”
Ja Vas sve prosim: Činimo Martinjska djela!
 

Ključ za sva Martinjska djela i pokušaj, razumiti svetoga Martina, temelji u pitanju: Kako se ja držim prema Bogu, ki još uvijek piše povijest spasenja s nami? Ovo prijateljstvo s Bogom odredjivalo je žitak i djelo našega zemaljskoga i dijecezanskoga patrona.
 

Pred 100 ljeti osnovana je Evangelička superintendencija Gradišća. Željim našoj sestrinskoj Crikvi Božji blagoslov ter našim Crikvam i u budućnosti dobro kršćansko medjusobno zahadjanje - jedni s drugimi i jedni za druge!

2024. ljeta, u jubilarnom ljetu našega zemaljskoga patrona, držat ćemo skupno shodišće k svetomu Martinu u Tours. Neka ovo bude hodočašće ufanja.
 

Sveti Martin neka bude nam svim ter našemu Gradišću zagovornik i sprohodnik na putu danas i u budućnosti!

dr. Egidije I. Živković

željezanski biškup

Daljnje informacije o zemaljskom i dijecezanskom patronu svetom Martinu najdu se na adresi: www.martinus.at

Slika: Biškupija Željezno