Nedilju, 19. novembra svečevao je biškup Egidije Živković na poziv nadbiškupa Bernarda Bobera svetačnu svetu mašu za svetak sv. Elizabete u Kašavi (Košice) u Slovačkoj.

U znaku molitve za mir u Ukrajini, u Svetoj zemlji i u svi bojni krajina kot i u znaku izgradnje “dobroga crikvenoga i europskoga susjedstva” stao je pohod biškupa Egidija Živkovića na svetak sv. Elizabete, 19. novembra u Kašavi, kamo ga je pozvao nadbiškup Bernard Bober. Vrhunac je bila svetačna sveta maša u mjesnoj katedrali, pri koj je biškup Živković držao i prodiku.
 

Raznolike veze med biškupijami

Biškup Živković je u svojem pozdravu pokazao na brojne veze med Crikvom u Gradišću i Kašavskom biškupijom. Obiteljske, po ocu jednoga kašavskoga biškupa, porijeklom iz Gradišća - to je bio Sigismund Bubić - humanitarne, po djelovanju Sestar od Božanskoga Otkupitelja iz Željezna u kašavskoj bolnici u 1940.-ti ljeti, ter skupnim imenovanjem za biškupa - Živković i Bober - u obadvi slučaji je to bilo u juliju 2010. Konačno povezuje ove dvi dijeceze i istočnoslovačko porijeklo jednoga kompetentnoga suradnika Željezanske biškupije, naime Miroslava Mochnáča, biškupljevoga ceremonijara i direktora Pastoralnih službov.
 

Spiritualnost, sinodalnost, solidarnost

Sv. Elizabeta Ugarska (1207. - 1231.), koj je posvećena stolna crikva u Kašavi, stoji za biškupa Živkovića, kako je rekao u svojoj prodiki, za troja glavna držanja kršćana: spiritualnost, sinodalnost i solidarnost.

Ča spiritualnost naliže, da su kršćani “na drugoj strani nekadašnjega Željeznoga zastora” s velikim divljenjem gledali na svidočanstvo vjere Slovakov za vrime komunističke diktature. “Hvala Vam i Vašim preocem za ovo vjerno proživljeno vjersko svidočanstvo u časi tlačenja i progonstva! Ovo svidočanstvo je i sada potribno u takozvanoj 'slobodnoj i sjedinjenoj Europi', i u Slovačkoj. Nek razuzdana sloboda i konzum ne ispunjuju. Prez vjerskoga žitka u obitelji i farski općina nije kršćanstva”, tako Živković.

S pogledom na sinodalnost pokazao je na rič pape Franje, kako bi neka svi kotrigi Crikve skupno išli putem: “Crikva nije parlamenat, nego putna zajednica, u koj se ostvaruje jedinstvo s Bogom i sloga med ljudi”. Na ovom putu da je “svaki i svaka kršćenik/nica pozvan/a, sa svojimi karizmi/talenti suradjivati u poslanstvu Crikve, da se Kristuš doprimi ljudem. To nas ispelja iz komotne uloge sveznalca, kritiziranja i potribovanja ter nas kot pokršćene poziva na odgovornost za našu Crikvu, za dijeceze, farske općine, i za društvo”, apelirao je biškup Živković. Pritom je danas “ne samo u Crikvi, nego i u politiki i društvu na nacionalnoj, europskoj i medjunarodnoj razini” ovakova sinodalnost potribnija nego bar kada.

Konačno je Živković razložio, ča znači kršćanska solidarnost: “Sveta Elizabeta kaže nam jednostavno, ali izražajno, ča je kršćanska solidarnost. Elizabetin milosrdni čin je bio posvećen mnogim siromahom i betežnikom nje vrimena, ali konačno samomu Kristušu. Tako postaje Elizabeta posrednica i civ za vodu, po koj dar Kristušev dostigne siromahe.” Ne ide zato, da se učinu velika djela, nego “biti civ za vodu” i viditi nevolju: “Ne kaže nam naše vrime mnoge nove vrsti siromaštva, ke bi morali mi kot Crikva i kršćani prepoznati?”
 

Živiti kršćansku ljubav prema bližnjemu i solidarnost

Na svetak svete Elizabete, ki je u istom i Svitski dan siromahov, glasi zato prošnja, ka valja “nam svim, da u svojoj okolici činimo djela kot Elizabeta”: “Ne strašijmo i ne sramujmo se, da kršćanska ljubav prema bližnjemu i solidarnost ovde kod Vas u Kašavi, u Slovačkoj, u Europi i po cijelom svitu dalje živu”, tako časni gost-austrijanski biškup na svetak sv. Elizabete u Kašavi.
 

Potpor za popravljanje krova i siromahe

U toku pohoda predano je domaćemu kašavskomu nadbiškupu Bernardu Boberu, ki je i predsjednik Slovačke biškupske konferencije, 30.000,- eurov za renoviranje krova ove gotične katedrale, ka je najveća crikva Slovačke. Dodatno je biškup doprimio i 5.000,- eurov iz sredstav Karitasa Željezanske biškupije za ljude u nevolji u Kašavskoj nadbiškupiji. U ovoj pokrajini živi i velika manjina Romov.

Za Živkovića je ovo bio u kratkom vrimenu jur drugi pohod u Kašavi. Prvi učinjen je skupa s gradišćanskim zemaljskim poglavarom, na početku boja u Ukrajini, ar se je onda morala konkretna pomoć iz Gradišća skupno organizirati i koordinirati.
 

Slike: Željezanska biškupija/Mochnáč