Crikva se 11. novembra rado spominja sveca, ki je jedan od omiljenih u hrvatskom narodu, svetoga Martina. Ujedno, govor je o svecu, ki slavi svoju stovetu obljetnicu kot patron Gradišća. Našega današnjega patrona gusto povezujemo s odredjenimi pozitivnimi ćuti kot onih vezanih uz blagoslov vinograda i mladoga vina, ali ov svetac ipak predstavlja čuda već. Poznavati hagiografiju svetoga Martina, znači zapravo jednu priču o milosrdnosti, ka nas uvijek preseneti svojom dibinom. U dobi po svetku Svih svetih i pred dobom adventa, ki se približava, ov naš svetac upućuje na važnost milosrdnosti u dojdući dani.
Rodjen je 316. ljeta u Sabariji (Szombathely), Ugarska, od oca časnika rimske vojske. Po službi je slijedio oca, i sam je postao vojak, ali njegov život, odredjen kršćanskim odgojem, ipak je krenuo u čisto drugačijem smjeru. Jedan od poznatijih dogodjajev, ki je odredio njegov daljnji put života, bio je sastanak s prosjakom jedne zimske noći. Ugledavši drhtavoga človika, opravnoga u krpe, Martin se je smilovao i prosjaku darovao polovicu svojega vunenoga plašća. Potom je zaspao i u snu zagledao je Jezuša, opravnoga u tu polovicu njegovoga plašća kot izgovara riči: “Ov plašć mi je dao Martin.” Čin djela milosrdnosti, “prosjaka opraviti”, bio je početak susreta Martina i Jezuša Kristuša, ki minja život. Ali rečenica, ku je u snu čuo Martin, otkriva još nešto: jednu dragost, očitovanu s Božje strane, ter potvrdu bliskosti, Bog nas pozna po imenu. A On, ki nas je stvorio, i pozna nas po imenu, ima i odredjena očekivanja za naš život. Kroz susret sa prosjakom, Martin se je susreo s Kristušem, ki ga je ljubio i ostvario ga kot redovnika, i kasnije biškupa.
U ovom dogodjaju se krije čvrsta poruka, za naš svakidanji život. Svaki naš sastanak s našimi bližnjimi je ujedno i sastanak s Kristušem. Prem se to čini neočekivano, je svaki naš bližnji prilika za vježbanje u djeli milosrdnosti. Još i kada ne mislimo, da je tako, drugi je, kot mi Božja slika, vridan pažnje i ljubavi.
Zanimljiva je i povezanost svetoga Martina s Gradišćem. Kot je obično slučaj s autentičnom ljubavlju Božjega naroda prema svetim, povijesne okolnosti nisu dale tu povezanost zatrti. Zato nam on i dalje predstavlja izazov u duhovnom smislu - hoćemo li kot Martin dati se učiti i peljati od Gospodina na putu života?
Neka nam u tom na raspolaganju bude zagovor i pomoć svetoga Martina!