Životi svecev mučenikov kadakoč najveć presenetu svojim sadržajem upravo zbog njihovoga slobodnoga, srčanoga predanja svidočanstvu vjere. Jedna od takovih svetic je i Katarina Aleksandrijska, ka svojom umnošću i hrabrošću pokazuje, kako isprepletena ljubav prema Bogu, vjera kot zaufanje u Božja obećanja i ufanje, da ćemo ih iskusiti, potiču dušu, da se suoči s izazovi progonstva.
Sveta Katarina rodjena je u Aleksandriji, u drugoj polovici 3. stoljeća. O nje životu imamo malo povijesnih podatkov, pretpostavlja se još i da je bila kćer ciparskoga kralja. S druge strane se s nje životom povežuje množina legendov, njom nadahnute nastale su brojne izreke, još i u stihi napisani pobožni životopisi. Ono, ča očito zaokuplja i potiče vjerničko nadahnuće, je spoj osobin ove svetice: učenost, rječitost, lipota i pobožnost su neke od osobin, ke joj moremo pridati. Zajedno sa srčanim svidočanstvom vjere usred mogućnosti različnih torturov, ke su kršćani pretrpili, potiče nastanak i razvoj pobožne predaje, ka prepoznaje svece med svojimi vjernimi. Za potriboće ovoga članka izdvojit ću dvi legende, ke se vežu uz svetu Katarinu Aleksandrijsku.
Ča nam govoru ove legende? Da prem brutalnosti vlasti ovoga svita postoji Neki, ki nadilazi moć carev, ter da je Bog jedini gospodar života, a dogodjaje kako u životi pojedinih svecev tako i na širjem planu koristi, da bi človika privukao sebi.
Na kraju valja spomenuti, da se uz svetu Katarinu vežu i odredjene popularne izreke kot “Sveta Kata, snig na vrata.” i “Sveta Kata točni dan, do Božića misec dan.”. Spomenute izreke izražavaju bliski dolazak Božića, odnosno potribnu duhovnu i materijalnu pripravu za vrime adventa, budući da se spomendan svete Katarine Aleksandrijske spominja 25. novembra.
Sveta Katarina Aleksandrijska, zagovornica teologov, učiteljev, knjižničarov i bolničarov, moli za nas!