Tri kralji jahaše

s onih sunčanih stran.

Tri dare nosaše:

mirhu, zlato, tamjan.
 

Riči poznate božićne jačke „Tri kralji jahaše“, porijeklom iz Istre u Hrvatskoj (točnije grad Kastav), priznaju srca vjernikov na liturgijski slavlji svetka Trih kraljev zapravo vjeru u ostvarenje jednoga davnoga proročanstva.

Kako su sveti Tri kralji, imeni po crikvenoj predaji Baltazar, Melkjor i Gašpar, znali, kamo i ča je još važnije, komu pojti? Jesu li zaista bili kralji?

Predaja nas vraća u Stari zakon Svetoga pisma, u proročtvo dano proroku Miheju, kade doznajemo mjesto rodjenja obećanoga Spasitelja, Betlehem. I ti, Betlehem-Efrat, tako mali si med Judinimi kraji, od tebe će izajti jedan, ki vladar mora biti nad Izraelom. Njegov izlazak je od početka, od dnevov vječnosti. (Mih 5,1)
 

Tri kralja ili mudraci, kako ih još moremo nazivati, u stvari su bili zvjezdoznanci („zvjezdari“), kim je ovo proročanstvo bilo poznato kot i neobična pojava zvijezde na nebu, ka je bila znakom Jezuševoga rodjenja, u skladu s još jednim proročtvom, ov put Izaijinim: K tvojoj svitlosti sticaju narodi i kralji u sjaju tvojega ishoda.“ (Iz 60,3) Sveti Mate, evandjelist, će citat Izaijinih riči povezati s ovimi našimi trimi dragimi gosti, s Trimi kralji. Ar smo vidili zvijezdu njegovu na istoku i došli smo, da mu se poklonimo! (Mt 2,2)

Sada, kada smo se skupno spomenuli citata Svetoga pisma o ovom dogodjaju, moremo s Trimi kralji „krenuti na put“. Prvenstveno ono, ča ih je peljalo Betlehemskomu ditešcu, novorodjenomu i obećanomu kralju, je nesumnjivo velika vjera, upotpunjena mudrošću. Iako stranci, tudjinci, u izraelskoj zemlji, oni išću Spasitelja, ne bojeći se pritom, sastati se ni s trenutnim ovozemaljskim vladarom Izraela, Herodešom. U njihovom sastanku s Herodešom dojdu u veliku pogibel po novorodjenom Kralju, ar Herodeš u svojem strahu od gubitka vlasti i u nenavidnosti se ne boji od toga, da lažno i skažljivo kažeći skrb, pokušava zlohasnovati vjeru ovih mudracev, ne bi li sam bio siguran u mjesto rodjenja Kristuša. Ali i ovde je njihovo povjerenje u Božju providnost dalo prostora zaštiti Jezuša, ter se oni po povratku iz sastanka sa Svetom obiteljom njemu ne vraćaju.
 

Dojdimo do ključnoga hipca poruke ovoga svetka: mudraci, ki su stranci, prepoznaju Božju suverenost nad svojim stvorenjem. Čim već, želju se sastati s Bogom, ki se je utjelovio i donesti mu dare.

I otkrivši kinče svoje, prikazali su mu dare: zlato, tamjan i mirhu. (Mt 2, 11) Dari, ke su predali novorodjenomu kralju, nosu odredjenu simboliku priznanja Jezuša kot svojega Kralja (zlato), pravoga Boga (tamjan) i človika (mirha), a u činu klanjanja pred Njim dogadja se važno obraćanje. Sada, kada su se mudraci poklonili Jezušu kot Kralju, ki je on, predaja odlučuje, nazivati nje „Tri kralji“, ar su pokazali diboku poniznost i ljubav prema Bogu. Ča to znači za nas danas? Učeći iz predaje ovoga sastanka, moremo zaključiti, da i mi participiramo (sudjelujemo) u Božjem kraljevanju, željeći se sastati s njegovom Svetošću.
 

Na Bogojavljenje, svetak kim obilježavamo duhovno jerbinstvo ovih dogodjajev, moli se prekrasna darovna molitva, ka veli: Pogledaj milostivno, Gospodine, dare svoje Crikve: Ona ti već ne prinaša zlato, tamjan i mirhu, nego Onoga, koga ti dari predstavljaju, ki se ovde žrtvuje i daje za hranu, to je Jezuš Kristuš, ki živi.

Zaistinu, priznajući Jezuša Kristuša svojim Bogom i kraljem, ki se je utjelovio, da bi Božja ljubav zauvijek živila u nami, primajući ga, moremo se zajedno s Trimi kralji veseliti Njegovomu dolasku. Sada, ovako „u tijelu“ i u zajednici, a kasnije na nebu, kako završetak jur spomenute božićne jačke veli:
 

Jezuš digne ruke,

im milo hvaljaše,

nebeske im dvore

za trud obećaše.

Slika: Pixabay