Geza Mohoš, rodom iz Narde, i njegova žena Bernadeta su odlučili, da ćedu na dvi kotači hodočastiti u Francusku, u Lurd. Muž Geza je rodjen na imendan Blažene Divice Marije, žena Bernadeta, na rodjendan Nebeske Majke. Divojčica, koj se je skazala Majka Božja u Lurdu se zove isto Bernadeta. Ima još čuda poveznic, ke su je tirale, da se odluču za ovu veliku stvar. U članku morete dobiti uvid u njihovo shodišće, ko je duralo 21 dan, 2.120 km dugo je bilo, ča su bicikli napravili.

Prečitajte si izvješće Geze Mohoša:

Kot vrhunac med shodišći biciklom, ka dižu dušu, smo si moja supruga Bernadeta i ja postavili veliki cilj. Po Mariji Bistrici, Čenstohovi i Csíksomlyóa, krenuli smo u ljetu 2023. na bicikli prema zapadu, da pohodimo Blaženu Divicu Mariju u hodočasnom mjestu Lurdu i iskažemo njoj poštovanje; ganuli smo se na naše najduže putovanje do sada. Ča nas je inspiriralo, da nacrtamo veliki križ na karti Europe, sideći u sedlu naših neelektričnih dvokotačev na konvencionalni pogon, s teškimi utezi na prtljažniku? Nisu nas tirali športski rezultati, ni to da sebe pokažemo, ni neki pogrišni naticateljski duh. Htili smo se otrgnuti od svakodnevnice, a hodajući vlastitim El Caminom aldovali smo ovo već od 2.000 kilometrov dugo shodišće za našu zemlju, našu familiju, naše prijatelje Hrvate i Ugre ter moje kršćanske brate i sestre, ki živu u Gradišću.

Tokom dugoga shodišća, krenuvši iz Ugarske, prešli smo Sloveniju, sjevernu Italiju i južnu Francusku. Otišli smo u Ljubljanu, Trst, Veronu, Milano, Genovu, Monako, Marseille - mnogi mali i veliki gradi su nam se našli na putu. Uz množinu lipih znamenitosti i prekrasnih krajev, prava vridnost našega putovanja bili su susreti, tokom kih smo upoznali beskrajno ljubazne ljude, ki su nam pomogli prez obzira na nacionalnost i vjeru, bilo gostoprimstvom, dobrim razgovorom ili njihovom molitvom i blagoslovom. Čuda su pomogli redovniki salezijanci, ki su na dost kom mjestu prihvatili nas, umorne putnike. S 55 ljeti je put bio veliki fizički i psihički izazov, ali nije bilo sumnje, da ćemo izdržati. Brojne poteškoće, velike kiše, toplinski vali, minjanje temperature, tehnički problemi, manje nezgode nisu nas spričile u ostvarenju našega cilja. Tokom 21-dnevnoga putovanja i naša je veza izdržala skušavanju, složno i s ljubavlju smo se držali za ruke, pomagali jedan drugomu u slipi ulica i uz zaštitu Divice Marije krenuli prema Pirenejom.

Slikovne reportaže s putovanja objavljivao sam svakodnevno na jednom društvenom portalu, kade je sve već ljudi počelo pratiti kratke dnevne slikovne reportaže. Vrlo hitro se je formirala duhovna zajednica, čiji su nas kotrigi podržavali lipimi riči, hrabrili pohvalnimi komentari, a svladavajući prijevoje velikih brigov oćutili smo snagu njihovih molitav, ke su nam pomogle, porinule nas u višinu, naglo gori. Po 21 danu putovanja, 2.120 kilometrov, došli smo u Lurd, gradić u zagrljaju Pirenejov, u kom tuca srce naše Crikve. Ovde se je prvi put 11. februara 1858. Blažena Divica Marija skazala jednostavnoj francuskoj pastirici Bernadeti Soubirous, a ovde je nastao izvor 70 medicinski neobjašnjivih čudesnih ozdravljenj, priznatih od Vatikana. Neopisiva je ćut bila uvaliti se na dva kotači u ovo sveto mjesto i s molitvom na usni klanjati se pred Špiljom skazanja.

Zahvaljivali smo i od onda svaki dan zahvaljujemo, da smo mogli doživiti čudo puta, jačajući u ljubavi i poštovanju. Po povratku domom nas mnogi ljudi, poznanici i stranci, zaustavljaju na ulici i nam čestitaju na našem hodočašću. Iskustvo smo pokusili podiliti u glazbenoj reportaži sa stanovniki našega mjesta stanovanja, Balogunyoma, i mojega rodnoga sela, Narde, ki su nas dočekali s velikom ljubavlju. Bilo je prekrasno iskustvo dojti u Lurd, ali pravo čudo bila je cesta, ka pelja tamo, tokom ke smo mogli iskusiti dar iskrenoga shodišća, ki jača vjeru.